Svibanj 10, 2020 3236

Kad se male ruke slože… izolacija im dobro došla pa je na red stigao i povrtnjak

Kroz dan s tetom Katom: 'Htjela bih sto stvari pa i uhvatim se da odjednom radim tri stvari i o četvrtom razmišljam'

Ocjeni sadržaj
(3 glasova)

Tetu Katu posjeli smo za laptop koju uru i kazali – pišite nam, pišite: Kako najbolje iskoristiti dan dok smo još pod izolacijama? Barem ovako, dok nam to sada ne može direktno pokazati. Poznato je da kod nje ideja, mašte ni kreativnosti nikada ne manjka, a upravo za to je i u petak primila nagradu svoga grada. 

-    Hm… da bi dan proveo bez stresa naravno da ga treba isplanirati. Ali, kad si u mirovini sve to izgleda drugačije. U mirovini se obično ne miruje, bar s moje strane gledano. Htjela bih sto stvari pa i uhvatim se da odjednom radim tri stvari i o četvrtom razmišljam. Znači, vraćamo se na početak moje rečenice, mora biti plan, priča nam Katica Škugor, poznatija kao teta Kate.

Njen dan počinje s ne tako ranim dizanjem, jutarnjom gimnastikom, smoothijem, kavom na terasi i s pogledom na vrt, u daljini more i po ure njenoga mira. Zvrcne roditelje da vidim je li sve u redu da može u miru nastaviti prema planu, ako joj ne upadne najmlađi unuk na čuvanje.

-    To vrlo rado prihvaćam jer sve ovo drugo može čekati. Napravit će se ako ne danas onda sutra. S njim se igram u vrtu i usput snimam što bih mogla kad ga preuzmu roditelji. Ako smo u kuci onda je akcija – igra ili radionica prilagođena njegovoj dobi (lipo mi je s njim – to ne može nitko platit koja je to radost), ali isto jedva čekam  slobodnu uru da završim vrt ili cvijeće. 

Njeno dvoje starijih unučadi su u radnim obvezama - učenje od kuće pa se vide u vrijeme ručka, poslije opet obveze, koje ako nemaju onda s njima đira do plaže biciklom ili u brdo prošetati psa ili jednostavno druženje u prelipoj nam prirodi uz branje ljekovitih biljki.

-    Kad smo bili u „OSTANI DOMA“  onda je bilo akcija: ajmo koju ćemo radionicu popodne ili ćemo peci kolače! Koliko smo i mi i oni imali vremena za sebe sve smo stizali i radionice i kolače i igre u vrtu i cvijeće i mali povrtnjak. No, obveze za školu zaista takve da sam ih i željna viditi jer i ono malo slobodnog vrimena naravno da će potražiti i svoje društvo sad kad ih je malo pustilo da dišu.

Nakon 25 godina su napravili svoj mali povrtnjak na kojeg je posebno ponosna, malo su se 'ubili' ali su svi sritni. Nakon večere povlači se u svoj mir - na terasu.

-    Odmorim se, razmišljam o lipim stvarima, što bih htjela kad bih mogla, ali ako i ne mogu ja kad nešto hoću ko mazga tvrdoglava sve do onog trena dok to ne napravim. I zato sam sritna i vraćam se na početak. Dobro je planirati, a lipo je kad te put i vrime odnesu u neke druge draže strane, a odnili su te jer si ti tako tija.  

Nekad se predvečer zapita: 'Majko moja pa danas nisam sjela od kad sam se digla, osim one moje jutarnje uživancije uz kavu i za vrime ručka i nisam umorna. Ko mi da snagu, valjda ta dica ili sam moj pozitivan stav na život bez obzira sto nas sve hvata i okružuje, ili jednostavno sve to što radim i volim, ništa mi nije teško!?'

-    Muving mi je takav da me znaju nazvati prije i pitati – pa jesi li ti živa?, kazala nam je teta Kate. Poanta je, samo puštite mašti na volju, vratite se u mlade dane, one iz kojih naša teta Kate nikada nije izašla te dišite kroz dan – punim plućima!

djelomob1.jpg