22.98°C
Rođen 1954. Neven Srdarev se po završetku osnovne škole preselio u Dubrovnik gdje je završio srednju školu. Do odlaska u Švicarsku 1975. godine radio je u lokalnim hotelima i restoranima, ali jaka emocija i skupljeno znanje su ga ponovno vratile u rodne Vodice gdje danas u društvu stare prijateljice, kako od milja zove likovnost, krati dane i uređuje svoj atelje.
Godine 1954., u Vodicama je rođen Neven Srdarev, likovnjak i nadasve zanimljiv vremešni gospodin.
- Sve do odlaska u ugostiteljsku školu u Dubrovnik živio sam u Vodicama, u rodnoj kući u Dulcinu. Po povratku iz Dubrovnika tri godine učenja i prakse u lokalnim hotelima i restoranima otkotrljale su se vrlo brzo do odlaska u JNA. Proljeće 1975. godine je navještavalo moju zadnju sezonu u ugostiteljstvu u Vodicama – započeo je razgovor Neven Srdarev.
Njegova davna želja za odlaskom, umjesto Engleske otvorila mu je vrata Švicarske u kojoj je proveo skoro 3 desetljeća, ali nostalgičnost za rodnim krajem mu nije dala mira.
- Jaka emocija i skupljeno znanje 1999. godine su me vratile u Vodice gdje narednih pet godina radim u svom restoranu Tamaris. Međutim, jedno dodatno nezadovoljstvo je odlučilo da u 5 minuta zatvorim i iznajmim restoran i da ugostiteljstvo objesim o klin – nastavlja Srdarev.
2003. Godine Srdarev se našao na prekretnici života. Promjena je vodila miru i vraćanju staroj prijateljici, kako od milja zove likovnost.
- Iako me roditelji nisu usmjeravali u tom pravcu, ipak su velikim dijelom oblikovali ono što danas stvaram. Bavljenje slikarstvom, odnosno, umjetnošću izaziva strahopoštovanje i respekt – dodaje Srdarev.
Tehnike koje je na samom početku koristio su olovka i papir za koje smatra da ne zahtijevaju puno prostora i najzahvalniji su. Tu njegovu crtačku fazu većina smatra njegovim najupečatljivijim periodom iako radovi izražavaju fobiju, napregnutu erotiku i apokaliptični pogled na svijet. Promjenom njegovog viđenja svijeta mijenjala se i njegova tehnika.
- U sivilo crteža ulaze boje, a linije postaju otvorene i lepršave. Japanski tuševi i Perlacryl kao tehnika, a spirale i krugovi kao podtema su zadnji radovi izloženi u Zürichu – dodaje Srdarev.
Povratkom u Vodice 1999. godine sve se promijenilo. Dalmacija u kamenu i flori s dominirajućom tehnikom akril na platnu u njemu je ostala sve do danas i zamijenila hladnoću dotadašnjih tzv. sivih radova.
Srdarev je suosnivač Hrvatske udruge likovnih djelatnika ,,Kravata,, iz Züricha i Likovne udruge More u Vodicama koja već 26 godina uspješno djeluje u kulturnom životu Grada.
Za vrijeme života u Švicarskoj imao je brojne izložbe o kojima nam nije puno rekao, ali one koje je imao s LU More su mu ostale posebno upečatljive.
- Najupečatljivije su mi one skupne i osobne u suradnji s dragim Tribunjcima tijekom ljeta u njihovoj preuređenoj Crkvici – dodaje Srdarev.
U Dulcinu, u rodnoj kući trenutno uređuje svoj atelje te je jedan dio istog posvetio Mili Mičinu, nedovoljno vrednovanom i ignoriranom umjetniku-boemu.
- Otišao je sa svojim bogatstvom, a ostali smo mi, siromašniji „za ono sve šta je moga dati Selu“. Njegova djela su i dalje raspršena od nemila do nedraga. Sam on bi mogao popuniti jedan nesuđeni muzej – nastavlja Srdarev.
Kada smo ga upitali za planove u budućnosti bez puno razmišljanja je rekao:
- U mojim godinama nemam pravo na veliki kredit. Međutim, ukoliko se situacija bude razvijala po planu, u kasno proljeće ili ljeto u Šibeniku bi se trebala okončati sva moja daljnja planiranja – zaključio je tajnovito Srdarev
