Sanja Radin Mačukat – prva dama Gradske knjižnice Vodice

Ocjeni sadržaj
(6 glasova)

U godini na izmaku obilježava se dvadeseta godišnjica rada s korisnicima Gradske knjižnice Vodice. U tih 20 godina Knjižnica je postala svojevrsni kulturno-informacijski centar, prepoznatljivo mjesto doživotnog učenja i susretište članova lokalne zajednice. Na nebrojeno mnogo načina doprinosi razvoju mjesta, uvijek idući ukorak s vremenom i odgovarajući na potrebe svojih korisnika. Sve ove godine Knjižnicu uspješno vodi gospođa Sanja Radin Mačukat.

Ravnateljica Gradske knjižnice Vodice uspješna je i svestrana žena koja se nerado hvali svojim uspjesima, a koja je svojim djelovanjem uvelike doprinijela razvoju sredine u kojoj živi i radi. Vrlo je društveno angažirana; dugi niz godina amaterski se bavila rukometom, predsjednica je Kluba dobrovoljnih darivatelja krvi, a i sama je darovala krv više od 30 puta. Vlasnica je tri sveučilišne diplome, doktorandica, ponosna majka i baka petero unučadi.

Sanja Radin Mačukat žena je bogatog profesionalnog i životnog iskustva, od koje se može puno učiti. Svoju je karijeru započela još tamo osamdesetih godina zaposlivši se u sektoru turizma u kojem je provela punih 16 godina, a zanimljivo je da je upravo ona prva zaposlenica Turističke zajednice Grada Vodica, vlasnica matičnog broja 1. Za taj će period kazati kako je najljepši u njezinom životu. Za vrijeme Domovinskog rata radila je kao novinarka, a po njegovu završetku, na poziv načelnika tadašnje Općine Vodice postaje dio tima za osnivanje Gradske knjižnice. Njezina je prva i jedina ravnateljica već punih dvadeset godina.

sanjarm.jpg

Kako je sve počelo?

Tada, 1995. godine Odlukom Općinskog vijeća donesena je Odluka o osnivanju Pučke knjižnice u Vodicama. Naime, tadašnja Vlada i tadašnji ministar kulture Božo Biškupić imali su za cilj otvoriti knjižnicu u svakom, pa i najmanjem mjestu, ne bi li se ispunilo ustavno pravo prema načelu jednakosti pristupa i dostupnosti informacija svima. I od tada počinjemo graditi knjižni fond, a negdje 1996. otvaramo vrata prvim korisnicima knjižnice. Naravno, trebalo je prije 20 godina početi izgrađivati zbirku kakvu su naši korisnici trebali, od najmlađih do onih u trećoj životnoj dobi. O ovima najmlađima smo posebno vodili računa jer je kod njih vrlo važno od najranije dobi stvarati čitalačke navike, a onda i razvoj predčitalačkih i čitalačkih vještina.

Bilo je teško: trebala se nabaviti građa primjerena upravo njima; od slikovnica do didaktičkih slikovnica, metodičkih lektira itd, jer nemaju sva djeca pristup takvoj građi. Ta ranjiva skupina populacije naših sugrađana na neki način je bila zakinuta za stvarne i kvalitetne usluge koje nudi ova knjižnica danas. To su prepoznali i političari koji su svojevremeno vodili grad i krenulo se u izgradnju nove zgrade Knjižnice. Knjižnica u ovim prostorima djeluje od 10. svibnja 2013. kad je bilo svečano otvorenje, do današnjeg dana i možemo reći da su upravo najmlađi u njoj dobili zasluženi prostor u kojem mogu boraviti i kvalitetno provoditi svoje vrijeme.

Kakve sve projekte provodi Knjižnica?
Provodimo zaista jako puno projekata i ostvarujemo brojne suradnje. Istaknut ću jedan vrlo ozbiljan i kompleksan projekt u koji smo krenuli s Dječjim vrtićem Tamaris, a čiji je nositelj Gradska knjižnica. To je projekt koji se zove „Brnistra" i koji je nagrađivan od Društva Naša djeca i od Hrvatskog društva liječnika pedijatrije. Projekt je proglašen najakcijom godine i preteča je nacionalne kampanje koja je trenutno na snazi u Republici Hrvatskoj „I ja želim čitati", a koja je okrenuta djeci s poteškoćama u čitanju. To su djeca koja imaju disleksiju ili druge jezično-govorne teškoće koje nisu na vrijeme prevenirane ili nisu prepoznate, a upravo je rana intervencija najvažnija u jezično- govornom razvoju.

U našoj knjižnici u suradnji s logopedom, održavaju se radionice kojima djeci nastojimo olakšati ulazak u školske klupe i svladati predčitalačke vještine. Kroz naše nove usluge kod najmlađih razvijamo finu motoriku, a fina motorika je preduvjet da bismo izbjegli jezično-govorne teškoće. Ovaj projekt je pokazao održivost, ali i da se nalazimo na pravom putu jer je prepoznat ne samo od knjižničarske zajednice nego i od strane logopeda te se nadam da ćemo ga i nastaviti. Projekt je osim priznanja dobio i financijsku potporu.



Pokrovitelj naše prve godine rada bio je UNICEF, u suradnji s Udrugom „MI" iz Splita, a drugu godinu nas prepoznaje HEP jer projekt ima i svoju ekološku dimenziju. Brnistra je inače autohtona mediteranska biljka. Nekad ju se planiralo koristiti u industrijske svrhe dok danas brojni razmišljaju o njoj kao o korovu i pokušavaju je iskorijeniti. U tom smislu smo pokušali sačuvati autohtonost brnistre kao takve, ne bismo li doprinijeli biološkoj održivosti i raznolikosti.

7fcc3d221c22442f19f450acb957db92_XL.jpg 

Mladi imaju posebno mjesto u novom prostoru Knjižnice

-Jako se trudimo zadržati naše mlade, koje gubimo po odlasku u srednju školu. Oni u našoj knjižnici imaju i svoj odjel, koji doduše još nije službeno otvoren jer još nisu završeni svi radovi, s čim nikako ne možemo biti zadovoljni. Ali mi ga svejedno konzumiramo. No nažalost ne možemo opsluživati te naše posebno važne korisnike na način na koji oni to zaslužuju, pružajući im stručnu skrb. Ipak, za njih osmišljavamo i provodimo brojne programe. Jedan od njih je i „Animacija demokracije" kojim našim mladima želimo pomoći sazrjeti u novonastalim okolnostima i nositi se sa svim promjenama u životu, pokušati ih naučiti kritičkom razmišljanju...

U sklopu ovog projekta, odnosno festivala, putem video veze će nam se pridružiti i Rambo Amadeus, poznati glazbeni kritičar i najbolji poznavatelj priče etno folka i njegovog fenomena na ovim prostorima. Ovogodišnji rad na Odjelu za mlade zaključit ćemo gostovanjem profesora Dražena Lalića, našeg najpoznatijeg sociologa, koji nam stiže u Knjižnicu 29. prosinca i koji će na jedan sebi svojstven način obrazložiti fenomen nogometa i sociologije navijačkih skupina te se osvrnuti na odnos politike i nogometa u Hrvatskoj.

slagalice.JPG

Misija Knjižnice...

-Misija ove knjižnice od prvih dana nije samo posudba knjiga. Ova knjižnica odavno ima strategiju i unutar nje se nalaze dva jasna i osnovna cilja. Jedan je naša prepoznatljivost unutar naše zajednice, dakle transparentnost u radu, a drugi je cilj poboljšanje usluga prema žiteljima. Znači, pokušavamo biti jedan centar izvrsnosti za sve, posebice za ranjive skupine naših sugrađana. Tu prvenstveno mislim na djecu s invaliditetom, pa s tim u vezi razvijamo i suradnju s Centrom za inkluziju.

Knjižnica živi za svoj Grad za svoje građane u svim segmentima. Bez obzira na nekadašnju neprimjerenost prostora i tada je Knjižnica imala događanja, međutim sada nam je to utoliko lakše jer imamo odličan prostor i nalazimo se u središtu mjesta. Prisutni smo i na društvenim mrežama, tako da slobodno mogu reći da naša knjižnica živi 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, a sudeći po komentarima, naši su korisnici prilično zadovoljni.

Program besplatnih pouka...

-Provodimo i program kojim djeci koja imaju problema u razumijevanju dijela gradiva iz predmeta fizika, matematika, kemija itd , bez obzira na socijalni status dajemo besplatne pouke. Ovom prilikom moram posebno zahvaliti profesoru Tončiju Grgurevu, profesorici Cviti Ivas i našem Domagoju Šprljanu, mladiću koji vrlo zdušno i s jako puno uspjeha volonterski radi s klincima. Čestitam im što ulažu svoje vrijeme i izdržavaju sve što im mi namećemo kao obavezu.

S kakvim se problemima susrećete u radu?

Ideja je jako puno, a jako malo ih možemo realizirati. Ova Gradska knjižnica radi 60 sati tjedno, s 3 stručna djelatnika. Što drugim riječima znači da jedan djelatnik drži dva odjela koji su svaki na svom katu, pa tako naši djelatnici trče iz prizemlja na prvi kat, s prvog kata na drugi... Drugim riječima: nedostaje nam knjižničar. Na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje već je mjesecima otvoren natječaj, ali na njega se nitko ne javlja jer u našem kraju nema niti jedan nezaposleni knjižničar. Trenutno imamo djevojku koja nam je na stručno osposobljavanje stigla iz Poreča, prije nje je bio momak iz Zadra. Zato ovim putem želim poručiti mladima: studirajte knjižničarstvo!

Ako ovako ostane Gradska knjižnica Vodice će morati ići na rad u jednoj smjeni, a ako se to dogodi onda znači da nismo postigli cilj svog postojanja. To svakako želimo izbjeći i učinit ćemo sve s naše strane da se to ne dogodi, jer je puno ugodnije ne morati pamtiti radno vrijeme knjižnice. Ona uvijek radi, od 8 do 8. Možete prošetati u bilo koje doba dana i znati da su vrata knjižnice uvijek svima otvorena.

Kakve su čitalačke navike naših sugrađana?

Kroz našu knjižnicu cirkulira 700-tinjak ljudi. Sama po sebi, ta brojka nije baš mala, ali je jako mala ako uzmemo u obzir da to nije niti 10% od broja stanovnika Vodica. Da ne kažem da je u toj brojci i određeni broj korisnika koji u Vodicama borave samo ljeti, pa imamo takozvane tromjesečne korisnike. To su ljudi koji nose svoje čitalačke navike kad dolaze na godišnji odmor ili su zaposleni u Vodicama tijekom turističke sezone. Tako da moram reći da uopće nisam zadovoljna čitalačkim navikama naših sugrađana. Zato se mi jako trudimo privući u Knjižnicu ljude svih generacija. Tako smo za naše sugrađane treće životne dobi organizirali i tečaj informatike.

8e869ab0bb0bde16a70da4314af857c4_XL.jpg

Škola znakovnog jezika organizirana je za one strukture u društvu koje bi se mogle susresti s gluhim osobama, kao što su policajci, vatrogasci, liječnici, prosvjetni djelatnici, odgojitelji... Ta je škola trajala cijeli jedan semestar, na kraju kojega su polaznici polagali ispit znakovnog jezika. Surađujemo s likovnjacima i često organiziramo izložbe. Trudimo se sačuvati zavičajnu i kulturnu baštinu, njegujemo kolektivno pamćenje i trudimo se sakriti od zaborava sve one aktivnosti koje su se nekad davno događale u Vodicama, kako bi i naši budući naraštaji mogli uživati u njima. Trudimo se biti proaktivni i ponuditi neka rješenja. S tim u svezi razvijamo suradnju s brojnim stručnjacima izvan naše struke ne bi li korisnicima omogućili da dobiju ono što zaslužuju.

Kakvih Vam je bilo ovih 20 godina?

Svoj posao zaista volim ali moram kazati da nije uvijek lako voditi ovakvu jednu ustanovu unutar sredine kakve su Vodice. Uvijek se trudim dati sve od sebe, pa i još malo više. Smatram da se uvijek može napraviti bolje i više. Ali ja sama ne bih mogla učiniti puno toga bez svog tima. Jer čovjek nije otok, uvijek može naučiti puno od drugih, bez obzira radi li se o profesionalizmu ili slobodnom vremenu. To je bio razlog što sam se uvijek davala ovom gradu smatrajući dana neki način mogu doprinijeti razvoju i podizanju kvalitete na bilo kojem području. Moja djeca i moji roditelji su mi bili motiv. Često puta sam ih i zakinula za neko svoje slobodno vrijeme, ali oni mi to nikad nisu zamjerali ili mi barem to nisu pokazali.

Čime se posebno ponosite?

Ima iza mene puno toga na što sam ponosna, ali ne mislim da to treba posebno isticati jer smatram da bi svaki član zajednice trebao dati puno više nego što daje na radnom mjestu. Za radno mjesto smo plaćeni, izvan toga moramo djelovati.
Moj me boravak u Vodicama svih ovih godina nije odvojio od svijeta, ja sam uvijek vezana s drugim svijetom. I sa Zadrom i sa Zagrebom i svim ostalim krajevima Hrvatske jer uvijek želim i pokušavam naučiti nešto novo, a u svojoj struci napredovati koliko god mogu, maksimalno.

Imam petero unučadi, na njih sam posebno ponosna. Uskoro se bliži i razmišljanje o odlasku u zasluženu mirovinu. Radujem se što ću njima moći u potpunosti posvetiti svoje vrijeme.

Poslijednja izmjena dana Utorak, 13 Prosinac 2016 17:15
djelomob1.jpg