19.83°C
Gospođu Editu Vuković svakodnevno viđamo na našoj vodiškoj pijaci i to već pune 23 godine. Kod nje na banku prodaje se voće i povrće sa obližnjih pakoštanskih polja, a može se naći svega, ili kako ona kaže, od A do Ž, ovisno o sezoni. Radni dan joj počinje u 7, a završava oko 13 sati zimi. Ljeti je zbog turističke sezone naravno drugačije i radni dan tada traje skoro do ponoći.
Na pitanje kako bi usporedila pijacu zimi i ljeti, Edita odgovara:
"Velika je razlika, kao i u samim godišnjim dobima; ljeti ima masu ljudi, gužva je, stalno je neka akcija i sve u svemu jako pozitivna i poletna atmosfera. Tada ima više posla i neusporedivo se više prodaje. Zimi je pijaca kao i vrijeme; nekada ima više, nekada manje ljudi, a nekada se desi da pijacom prođe samo nekoliko prolaznika."
Također nam je Edita usporedila kako je bilo raditi na pijaci prije dvadesetak godina, a kako je sada te kaže kako su pijace izgubile svoje kupce zbog supermarketa.
Prije su ljudi isključivo svježe namirnice kupovali na pijaci, a danas znamo da je situacija itekako drugačija. "To je šteta", govori Edita, "jer na pijaci je sve domaće, direktno sa polja i naši proizvodi mogu stajati najdulje dva dana. U centrima se roba skladišti u hladnjačama i gubi kvalitetu."
Pitali smo je kako ona objašnjava pritužbe koje možemo često čuti o tome da je na pijaci hrana puno skuplja, nego u velikim centrima, a Edita kaže kako svi ljudi koji se bave hranom na ovaj način puno ovise o vremenskim prilikama.
"Vidite kakvo je vrijeme zadnjih tjedana ili mjeseci...snijeg, led, poplave, kiše, sve to utječe na usjeve, loše vrijeme često ih i uništi, a posljedica je, na žalost, i našu i vašu da je roba skuplja", objašnjava ona.
Doznali smo da od ovog posla zarada nije velika, a ono što Editu drži u ovom poslu je veliki broj godina koje je provela na vodiškoj pijaci, njeni kolege sa kojima uvijek rado popriča ili se našali, a jedna od njih je i susjeda po „banku" Nada Štrkalj.
Najdraže joj je kada vrtićka grupa prođe pored nje i maše joj vičući "Pozdrav, prijateljice!"
Edita Vuković i kolegica Nada Štrkalj
Također, njezine stalne kupce ne doživljava više samo kao mušterije, već se osjeća s njima kao jedna velika obitelj.
"Jednostavno smo srasli sa ovim prostorom i ljudima", nadodaje.
Svojim redovnim kupcima se ovim putem od srca zahvaljuje, a one koji nemaju naviku kupovati na pijaci poziva da dođu malo češće. Najprije zbog kvalitete namirnica, a onda i zbog toga da pijaca održi svoje mjesto u gradu.
"Imam osjećaj da pijace općenito svagdje pomalo nestaju. To ne bi smjeli dopustiti jer se na pijaci odvija život, komunikacija sa drugim ljudima ali i sa prirodom. Kada se ode u posjet nekom novom gradu ili zemlji često su pijace te koje vrijedi posjetiti. Bila bi velika šteta da se ona kod nas ugasi.", zaključuje Edita.
