17 Velj 2021
    1646

Vodički rukometni klub proslavio 60. godina, želimo im još puno sportske sreće i uspjeha

Ocjeni sadržaj
(11 glasova)
Poslijednja izmjena dana Srijeda, 17 Veljača 2021 20:24

Prošlog tjedna navršilo se 60 godina od osnutka vodičkog rukometnog kluba. Iako se rukomet igrao i prije 09. veljače 1961. godine, od tog datuma počinje i registrirano bavljenje rukometom u Vodicama. 

Prvih godina rukomet se igrao na Poljani (Vodičani je zovu i Obala). Tek godinama kasnije dobila je asfalt. Iz današnje perspektive to je teško razumljivo i zamislivo, ali u ono doba igranje rukometa i nogometa na zemljanoj podlozi bilo je nešto najnormalnije. 

Čitajući knjigu profesora Engelsa Alfireva, napisanu prije petnaestak godina povodom „50 godina rukometa u Vodicama i 45 godina postojanja rukometnog kluba“, saznao sam da gotovo i nema nekog tko je rođen u Vodicama četrdesetih i pedesetih godina, a da se barem zakratko nije družio s rukometnom loptom.

Ne mislim pri tome samo na vodičke mladiće nego i na brojne djevojke i žene. U to vrijeme mnogi mladi bavili su se s više različitih sportova. To pogotovo važi za muškarce. Većina onih koji su igrali rukomet igrali su i nogomet. Zato ponekad znaju zbuniti fotografije na kojima su i nogometni i rukometni sastavi  gotovo identični. 

Što se fotografija naših rukometašica i rukometaša tiče, ako ih želite pogledati okupljene na jednom mjestu, svakako pronađite put do već spomenute knjige profesora Alfireva. Preporučio bih je svakom zaljubljeniku u vodički sport. Osim brojnih fotografija i podataka o rukometnom klubu, ali i općenito sportu u Vodicama, iz nje je vidljiv i trud entuzijasta koji su se trudili da organizirano bavljenje sportom zaživi u našem mjestu. 

Danas u Vodicama postoje klubovi iz svih mogućih sportova. Od biciklističkih do borilačkih. Neki od njih su ponajbolji u Hrvatskoj, a njihovi članovi redovito osvajaju medalje. I to je lijepo i pohvalno. Ipak, kad ja razmišljam o tome koji sport je u Vodicama ostavio najviše traga onda uvijek dođem do zaključka da je to rukomet. U jednoj fazi i ženski, ali tu ponajprije mislim na muški rukomet sedamdesetih i u prvoj polovici osamdesetih godina. Iako sam puno više povezan s nogometom i tenisom, vodički rukomet u spomenutom razdoblju sinonim mi je za kvalitetu i uspjeh.

Najdraži sportski događaj zauvijek će mi biti Goranovo pokoravanje vimbldonske trave, ali postoji i jedan događaj iz vodičke sportske povijesti kojeg nikad neću zaboraviti. Mada sam tada imao svega jedanaest godina i ne bi se toga ni trebao dobro sjećati, jedna rukometna utakmica iz  1977. godine urezala mi se u pamćenje za sva vremena. Vodička „Olimpija“ ugostila je 13. travnja te godine bjelovarski „Partizan“. Bila je to utakmica finala Kupa Hrvatske, a naši momci u njoj su snage odmjerili sa najboljom svjetskom rukometnom ekipom.

Danas bjelovarski rukomet ima tek prosječnog prvoligaša, ali u ono doba „Partizan“ je bio ono što je zadnjih desetak godina Barcelona u nogometu. Rukometni gigant. Utakmica se igrala u nezaboravnoj atmosferi. Možda pretjerujem, ali rekao bih da se cijelo „Selo“ natiskalo na tribinama. Igralo se na najljepšem sportskom kompleksu u bivšoj državi, na Hangaru. Naše momke je u toj utakmici s klupe vodio Šibenčanin Josip Drenski.

Gosti su i na Hangaru dokazali da im nema premca na svim mogućim rukometnim paralelama i meridijanima.  Pobijedili su rezultatom 36:15. Bez obzira na to, nismo bili razočarani. Bio je to dan kojem je predodređeno da ostane u lijepom sjećanju.

Za razliku od jedne druge utakmice koja se igrala tih godina. Bila je to utakmica protiv „Dubrovnika“, a odlučivala je o pobjedniku Regionalne lige Jug i plasmanu u viši rang natjecanja. O njoj neću puno. Napisat ću još samo „suci, ah ti suci…“.

Žao mi je što već duži niz godina ne postoji i ženska sekcija u našem rukometnom klubu. Nadam se da će se to uskoro promijeniti. Jer, bilo je i ima puno talentiranih cura za taj sport. Danas su aktivne jedino veteranke koje nastupaju na nekoliko turnira godišnje.

Među ostalim i na turniru koji se organizira u spomen na Antu Mihića-Bogdu, prerano preminulog igrača „Olimpije“. Osim tog turnira, klub  organizira i turnir za djecu koji je posvećen Ratku Latinu, još jednoj klupskoj legendi. Oba turnira organiziraju se na visokoj razini i predstavljaju ponajbolje turnire u državi. 

Aktualno vodstvo kluba, na čelu s predsjednikom  Danijelom Reljićem koji je na toj funkciji naslijedio Marija Petrovića, trudi se stvoriti što bolje uvjete za mlade igrače kojih je sve više. Uz trenere koji su u klubu već duži niz godina, tu prvenstveno mislim na Ervina Vučka, angažiran je i Zoran Mikulić, proslavljeni hrvatski reprezentativac i osvajač zlatne olimpijske medalje u Atlanti.

Zalog je to za dobru budućnost kluba. Što se predsjednika Reljića tiče, iz „prve ruke“ znam koliko je odlučan da svojim angažmanom doprinese boljem sutra vodičkog rukometa. Rukomet se „udomaćio“ u njegovoj obitelji. Sinovi ga treniraju, a on i supruga Anđela u potpunosti su mu posvećeni. U doslovnom smislu postali su obitelj koja se zaljubila u taj sport. 

Mogao bih sad nabrajati još puno ljudi koji su zadužili vodički rukomet, pogotovo onih iz prošlosti  koji više nisu sa nama. Puno je „ovisnika i ovisnica“ o rukometu u Vodicama. Sa nekima sam okružen i na poslu u Gradskoj knjižnici Vodice. Kad naša reprezentacija igra važne utakmice u zraku je, blago rečeno, primjetna pojačana napetost.  To ponajviše vrijedi za utakmice protiv Francuza. 

U trenucima dok završavam ovaj tekst, inače napisan na inicijativu Milana Fržopa, poznatijeg po obiteljskoj prodivci „Kokošini“, gospođa Anka Crljenak, rođena Bosotin (Kekina), kaže mi :“mi smo svi igrali rukomet, prvo na Poljani, a poslije i na Hangaru. Klub se u to vrijeme zvao „Radnik““.

Njenim riječima završit ću ovaj kratki osvrt napisan povodom šezdeset godina od početka organiziranog igranja rukometa u Vodicama. Onima koji žele saznati puno više pojedinosti o klubu koji se od pretprošle godine zove RK „Vodice“ još jednom preporučujem da potraže knjigu profesora Engelsa Alfireva. Imamo je i na policama u Gradskoj knjižnici. 

P.S. Nadam se da će uskoro doći do popuštanja epidemioloških mjera i da ćemo sa tribina biti u prilici uživo davati podršku svim vodičkim sportašima.

Fotografije su iz Engelsove knjige "50 godina rukometa u Vodicama i 45 godina rukometnog kluba".

djelomob1.jpg

Najnovije
  • „Gužva“ na vodičkoj rivi danas je podsjećala na neka ranija vremena
    Information
    Podijeli
    Information

    „Gužva“ na vodičkoj rivi danas je podsjećala na neka ranija vremena

    Information
Najčitanije
Image is not available
Kamila Pamukovića 57, Vodice
mob. 091 888 0500 / 091 6217 217
Image is not available
Kamila Pamukovića 57, Vodice
mob. 091 888 0500 / 091 6217 217
Image is not available
Kamila Pamukovića 57,
mob. 091 888 0500
091/6217 217
Image is not available
Kamila Pamukovića 57,
mob. 091 888 0500
091/6217 217
Slider
Oglasi

Infovodice - Informativno oglasni portal Grada Vodica

Please publish modules in offcanvas position.

Please enter your phone number
and we call you back soon

We are calling your phone

0:00

Thanks,
We will call you back soon.

Whatsapp
Pošaljite vijest ili fotografiju za portal INFOVODICE putem Whatsup-a

Kontakt

Kontakt

Close