U srednjoj školi počeo se baviti kickboxingom, po struci je kuhar. Dvadeset i četiri su mu godine, Stankovčanin je s vodičkom adresom. Nikola Morić ispričao nam je put do trona.
Još u srednjoj školi počeo je trenirati kicboxing, onako, usput. Ni blizu profesionalnom. Nakon što je završio srednju školu za kuhara, otišao je u Dublin kako bi usavršio kulinarsko znanje.
- Tamo sam proveo dvije i po godine. U Dublin sam došao zbog kuhanja, ali sam završio u ringu - započeo je Nikola Morić, kickbox borac.
I to ni manje ni više nego trenirajući u dvorani u kojoj je trenirao legendarni Conor McGregor. Trenirao je Nikola uporno, udarao i uz usavršavanje u ringu, usavršavao i kuhanje, kojem se namjerava vratiti.
Po povratku iz Dublina, kuhaču i rodne Stankovce, Nikola je zamijenio Vodicama i vodičkom dvoranom na Boriku. U dvorani je ostavio znoj i trud pripremajući se za meč koji se održavao u Njemačkoj, ali ozljeda ligamenta ga je spriječila. Po oporavku nije se predao, štoviše, krenuo je udarati još jače, pripremajući se za slijedeću borbu. I pobjeda je brzo uslijedila, prije godinu dana u Šibeniku. Nije ni slutio da će nakon prve ostvarene pobjede uslijediti još jedna, ona koja se pamti zauvijek.
Meč koji je poseban, meč u kojem je porazio višestrukog prvaka Bosne i Hercegovine. Bila je to nezapamćena borba na šibenskom Baldekinu prije tri tjedna, kada su svi ljubitelji borilačkih sportova došli na svoje. Dvije riječi.
- Golden Fight. Borio sam se protiv Semira Špage, višestrukog prvaka Bosne i Hercegovine, starijeg i puno iskusnijeg borca u disciplini low kick. Već nakon dvadesetak sekundi udarcem koljenom bacio sam ga na pod – priča nam mladi sportaš.
I u nastavku borbe Nikola je dominirao. U drugoj rundi ponovno je srušio Špagu, zadavši mu dva udarca direktom, nakon kojih je uslijedio i udarac koljenom, te se bosanskohercegovački prvak ponovno našao na podu. Bio je to kraj borbe.
Nakon sučeva odbrojavanja Nikolin protivnik nije se uspio podići.
Nikola je zasjeo na tron.
Foto: Golden fight
S tribina su ga bodrili navijači među kojima i njegova obitelj.
- Sestrama teško pada gledati me u ringu, dok tata borbe ne doživljava kao one. On to lakše podnosi – dodaje.
Naizgled laganoj pobjedi prethodile su mukotrpne pripreme. Uz brigu o unosu kalorija i načinu prehrane, za ovu odličnu borbu i vrhunsku spremnost, Nikola zasluge pripisuje i gospodinu Josipoviću, treneru Jošku Sunari, Nikoli Janoševiću – Niđi te vrhunskom borcu i sparing partneru Ivanu Čuklinu, koji je mu je podario svo svoje slobodno vrijeme.
- Mjesec dana prije meča dvoranu na vodičkom Boriku sam morao napustiti i nije bilo jednostavno organizirati daljnje treninge, posebno jer sam se pripremao za iznimno zahtjevnu borbu i vrijeme mi je klizilo kroz ruku. Gospodin Zoran Josipović - Molaga je treneru predložio da jedan dio treninga odrađujem u njegovom polju, Vitrenicama – priča nam borac.
Naizgled bezizlazna situacija s nedostatkom dvorane, postala je Nikolina prednost. Teren prepun uzbrdica pokazao se kao idealan za izvrsnu fizičku pripremu, a uz svježi zrak, rezultat je bila pobjeda. Drugi dio treninga, rad s vrećom i sparinge, odradio je za ovaj meč, a i trenutno odrađuje, u šibenskoj Crnici, u dvorani borilačkog kluba Petar Krešimir IV., čiji je ujedno član. Kad mu nedostaje prostora, snalazi se. I u dvorištu kuće začuju se udarci o vreću. Jer, gdje je volje tu je i načina.
A ovaj uporni i perspektivni borac ima i jedno i drugo.