06 Lip 2020
    5632

Budući veterinar ispričao nam je sva svoja saznanja. Kaže, zmije su zapravo prijateljski nastrojene!

INTERVJU Anđelo Zorica: 'Strah od zmija je prvenstveno strah od nepoznatog, a njega se može riješiti isključivo edukacijom'

Ocjeni sadržaj
(3 glasova)
0
Poslijednja izmjena dana Nedjelja, 07 Lipanj 2020 13:01

Posebna veza Anđela Zorice (23) i životinja postoji odmalena, odrastao je u igri s njima. Uskoro završava petu (predzadnju) godinu Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a nakon završetka studija planira se vratiti u Vodice i napokon početi raditi ono za što svo ovo vrijeme neprekidno uči. Prva je znanja rado upijao gledajući dokumentarce o egzotičnim životinjama. Vremenom ih je upoznavao, a i zaljubljivao se u, sve više vrsta. Jedna od njih su i zmije! Njihova 'sezona' upravo je krenula, a on nam je ukratko ispričao sve svoje spoznaje o njima. 

Ima li tu veze s ocem i njegovom ljubavlju prema njima?
Za moju povezanost sa životinjama uvelike je odgovoran otac. Kao veterinar, on je često kući donosio razne životinje kojima je bila potrebna pomoć. Već tada sam zajedno s ocem, pružao njegu takvim životinjama i naučio ih poštivati kao predivna živa bića. Posebno mi se u pamćenje urezao jedan galeb koji je imao slomljeno krilo. Otac ga je operirao i on je bio kod nas kući na rehabilitaciji. Brinuli smo se o njemu i postupno ga pripremali za ponovni let. Kad je došlo vrijeme, pustili smo ga i on se potpuno zdrav vratio svom starom životu.

Otkada je krenula ljubav prema zmijama?
Ljubav prema zmijama samo je dio ljubavi prema svim životinjama. Malo se o njima priča i malo se zna. Baš sam ih zato, iz znatiželje, počeo proučavati. Morao sam si dokazati da je ljudska odbojnost prema njima neutemeljena i nelogična, a sad želim da i svi ostali to shvate.

Sjećaš li se prvi puta kada si ju vidio?
Ne sjećam se prve zmije koju sam vidio. Kao mali nisam znao razlike između vrsta, a pod utjecajem lošeg glasa među ljudima i ja sam se bojao. Nakon početnog interesa odlazio sam na izložbe zmija, ali ne sjećam se točno niti prve koju sam držao u ruci. Međutim, dobro se sjećam koju sam prvu sam uzeo u ruke iz prirode. Prve dvije su bile šare poljarice i unatoč podatcima da je to agresivnija vrsta, koja u samoobrani grize, bile su izuzetno miroljubive. Zasigurno će mi uvijek u sjećanju ostati i prvi (za sada i jedini) poskok kojeg sam držao.

Susrećeš li se kada s nerazumijevanjem vezanim za taj pomalo neobičan hobi?
Konstantno se susrećem s nerazumjevanjem prema toj temi. Nažalost, od davnina se zmije opisuje kao zle, agresivne i podle, kako u Bibliji, tako i u današnjim filmovima. To je životinja koja je pretrpjela najviše nepravde i nepotrebnog ubijanja. Sve zbog neutemeljenih vjerovanja, mitova i straha ljudi od nepoznatoga. Srećom, ljudi iz moje okoline počeli su shvaćati da one uopće nisu strašne.

Kakva je tvoja reakcija pri susretu sa zmijom? Kakva bi trebala biti kod svih ostalih pojedinaca?
Kad ugledam zmiju pri šetnji prirodom, mirno je promatram. Ako je to vrsta koju nisam držao, uzmem je u ruke, dobro pogledam iz bliza, fotografiram i pustim na isto mjesto gdje je pronađena, naravno, ako je to mjesto za nju sigurno.
Postoje pravila kojih se ljudi trebaju pridržavati za siguran boravak u prirodi. Ako se šeta kroz visoku travu, moraju se imati duge hlače i cipele koje štite nogu od ugriza. Treba paziti da se ne staje na nepregledna mjesta, a pri penjanju po stijenama nikako se nesmije rukom dodirivati mjesta prije nego što ih se dobro pregleda. Također, treba se obraiti pozornost i na grane drveća i grmove pokraj kojih se prolazi.   Pri sjedanju u prirodi mora se dobro pogledati gdje se sjeda. 
Ako se ugleda otrovnica treba se odmaknuti na sigurnu udaljenost te to isto napraviti i sa kućnim ljubimcima ako su s vama. Nikako ih se ne smije pokušati ubiti ili hvatati. Samo ih se zaobiđe i pusti na miru. Zmije ne napadaju ljude, a problemi mogu nastati ako ih se slučajno ugazi, kada one grizu iz samoobrane.

Zmije su u RH zaštićene životinje. No ljudi ih ipak panično ubijaju, imaš li recept kako se riješiti tog straha?
U Hrvatskoj živi 15 vrsta zmija i sve su zaštićene. One se ne smiju ozljeđivati niti ubijati. Strah od zmija je prvenstveno strah od nepoznatog, a njega se može riješiti isključivo edukacijom. Na području naše županije od otrovnica se može susresti samo poskok (osim Dinare na kojoj se mogu naći i ostale dvije otrovnice). Poskoka je lako prepoznat i ne može ga se zamjeniti s niti jednom drugom našom zmijom. Bitno je znati da zmije grizu samo kad su životno ugrožene. Njima otrov služi za hvatanje plijena i one ga štede. Kad bi ga bezveze potrošile, to bi značilo da jedno vrijeme neće jest jer neće moći lovit.

Koja su tvoja zanimljiva saznanja o njima do danas?
Moja iskustva sa njima su samo pozitivna i lijepa. Osim naučenog o njihovoj biologiji, shvatio sam da su to zaista dobre, čak mogu reći i prijateljski nastrojene životinje.

Za što su sve one korisne i što bi se dogodilo kad bi one izumrle?
Zmije u ekosustavu imaju vrlo bitnu ulogu u kontroli veličine populacije sitnih sisavaca (miševi, voluharice, rovke itd.) i kukaca. Pretjerano velike populacije sitnih sisavaca ne samo što uzrokuju destrukciju poljoprivrednih usjeva nego djeluju i kao podloga za širenje
mnogih zaraznih bolesti, od kojih su neke čak i smrtonosne za ljude. Zna se da se za vrijeme epidemija kuge bolest najbrže širila gradovima gdje nije bilo zmija da održavaju prirodnu ravnotežu i smanjuju broj glodavaca. Naprotiv, na seoskim se područjima bolest širila vrlo sporo ili se uopće nije pojavila jer su zmije i drugi predatori kontrolirali brojnost glodavaca.

Koje sve zmije žive na našem području? Gdje se one uglavnom kriju?
Na širem području grada Vodica živi 11 vrsta zmija,a jedina otrovnica tu je poskok. Od 15 hrvatskih vrsta, u Šibensko-kninskoj županiji mogu se još susresti riđovka i planinski žutokrug, ali isključivo na višim vrhovima Dinare. Crna i žuta poljarica hrvatske su vrste koje nisu tu prisutne. 
Zmije naseljavaju vrlo raznolika staništa, a ima ih svugdje gdje ima i njihova plijena. Budući da su to hladnokrvne životinje, moraju si osigurati i dostupnost sunčeve energije ili nekog drugog izvora topline. Danju se zmije uglavnom griju na otvorenim osunčanim površinama, a kao idealno mjesto za skrivanje služe im hrpe kamenja i suhi komadi drveta.
Hrvatske zmije su: poskok, riđovka, planinski žutokrug, bjelouška, ribarica, zmajur crnokrpica, crvenkrpica, kravosas, bjelica, smukulja, šilac,šara poljarica, žuta poljarica i crna poljarica.

Otrovnice su poskok, riđovka i planinski žutokrug, a na području Vodica može se susresti samo poskok koji se sa sigurnošću prepoznaje po roščiću na vrhu glave. Sve tri imaju cik-cak šaru na leđima, trokutastu ili srcoliku glavu koja je jasno odvojena od tijela, kratko i zdepasto tijelo i okomitu zjenicu oka (osim otrovnica okomitu zjenicu ima jedino još crnokrpica). Riđovka može biti i potpuno crna. Planinski žutokrug je najmanja europska otrovnica koja naraste oko 50 cm dužine. Živi isključivo iznad 1000 metara nadmorske visine. 

 

Zmije koje obitavaju uz vodu (jezera, rijeke, močvare itd.) su bjelouška i ribarica. One se u opasnosti prave mrtve te izlučuju smrad iz analnih žlijezda. Bjelouška se može prepoznati po svijetlim polumjesečastim pjegama na stražnjem dijelu glave.

 

Zmajur i crnokrpica spadaju u poluotrovnice ili stražnježljebozubice, jer su im otrovni zubi smješteni u stražnjem dijelu gornje čeljusti i otrov u plijen ubrizgavaju žvakanjem. Za ljude je njihov otrov potpuno beznačajan. Crnokrpica je jedina neotrovnica sa okomitom zjenicom, a zmajur iznad očiju ima specifično uzdignute ljuske. Crvenkrpica je najljepša europska zmija.

 

Kravosas je najduža europska zmija koja može narasti i do 240 cm, ali u prosjeku naraste oko 150 cm. Karakteristično za njih je da mlade jedinke imaju totalno drugačiji uzorak šara.

 

Kod nas još obitavaju bjelica, smukulja, šilac i šara poljarica.

 

Žuta i crna poljarica vrste su kojih nema u našoj županiji. Žuta poljarica u Hrvatskoj je prisutna samo na istoku Hrvatske uz Dunav te na otocima Lastovo i Olib. Crna poljarica živi na obali i u zaleđu sjevernog Jadrana.

U Hrvatskoj se mogu susresti i dva beznoga guštera koje neki ljudi zamjenjuju sa zmijama. To su blavor i sljepić. Za razliku od zmija, kao i svi gušteri, oni imaju očne kapke, vidljive ušne otvore i puno duži rep. Mladi blavori su potpuno drugačiji od odraslih. Sive su boje sa crnim šarama.

 

Kako treba reagirati ako nas ipak ugrizu?
U slučaju ugriza otrovnice treba se smiriti i ne paničariti. U panici srce brže kuca i otrov brže cirkulira tijelom. Moraju se ukloniti odjeća i nakit s tog dijela tijela zbog oticanja tkiva. Ugriženu osobu treba što prije prevesti do najbliže medicinske ustanove ili nazvati Hitnu pomoć. Ne smije se pokušavati isisati otrov ili zarezivati ranu. Nije dobro niti podvezivati ekstremitet, jer će on oticati i tako može doći do nekroze tkiva. Može ga se samo lagano poviti i povoj svako malo popuštati. Nema potrebe hvatati zmiju da bi se determinirala vrsta jer je protuotrov za sve naše 3 otrovnice isti.
Poskok je najotrovnija europska zmija, a njegov ugriz ako se ne liječi može završiti smrću. Otrov mu je hemotoksičan te izravno razara tkivo i izaziva poremećaje u krvnom optoku. Prvi simptomi nakon ugriza su bol i oticanje, a kasnije se javljaju krvni podljevi, nesvjestica i povraćanje. Međutim, oko 30% ugriza su takozvani suhi ugrizi, kada ne dolazi do ubrizgavanja otrova. Suhi ugriz prepoznaje se po izostanku oticanja.


S kakvim si se sve vrstama zmija imao prilike sresti?
Sreo sam gotovo sve zmije koje su prisutne u našem kraju. Šilac mi je jedna od dražih vrsta, ali mi uvijek vješto bježi, što i ne čudi jer su on i zmajur naše najbrže zmije. Osim domaćih držao sam na izložbama i neke strane vrste.


Bi li ju volio imati kao kućnog ljubimca? Što misliš o tome?
U zadnje vrijeme me najviše zanimaju naše vrste zmija,a one su zaštićene i zabranjeno ih je držati. Osim toga, svjestan sam da je njihovo mjesto u prirodi i tu slobodu ne želim narušavati. Od vrsta koje se drže kao kućni ljubimci, najviše mi se sviđa kraljevski piton. Volio bih ga imati jer je veličanstven, a i skromnih je zahtjeva što se tiče hranjenja i brige.


Većina fotografija je u vlasništvu Anđela Zorice, a dio su ustupili Tihomir Radonjić, Stevan Žugić, Iva Čupić i Crnogorsko društvo ekologa, na čemu im zahvaljujemo. Također, ako nekoga zanima nešto više o ovoj i sličnim temama puno toga može pronaći i na njegovom Instagram profilu @zoricaandelo.
 

djelomob1.jpg

Najnovije
  • Nedjeljno litretavanje: Stiže jesen, pred nama je promjenjivo vrijeme
    Information
    Podijeli
    Information

    Nedjeljno litretavanje: Stiže jesen, pred nama je promjenjivo vrijeme

    Information
Najčitanije
Image is not available
Kamila Pamukovića 57, Vodice
mob. 091 888 0500 / 091 6217 217
Image is not available
Kamila Pamukovića 57, Vodice
mob. 091 888 0500 / 091 6217 217
Image is not available
Kamila Pamukovića 57,
mob. 091 888 0500
091/6217 217
Image is not available
Kamila Pamukovića 57,
mob. 091 888 0500
091/6217 217
Slider
Oglasi
Infovodice - Informativno oglasni portal Grada Vodica

Please publish modules in offcanvas position.

Please enter your phone number
and we call you back soon

We are calling your phone

0:00

Thanks,
We will call you back soon.

Whatsapp
Pošaljite vijest ili fotografiju za portal INFOVODICE putem Whatsup-a

Kontakt

Kontakt

Close