Ipak, bilo je jako zanimljivo čuti stručno mišljenje o ovoj temi. A o tome smo slušali na radionici „Kako ekrani ugrožavaju (uništavaju) govor“. Ponukana problemima na koje nailazi u svom radu, logopedica Dječjeg vrtića „Tamaris“ Ksenija Erceg odlučila je povezati se s pedijatricom Dunjom Radetić (iz vodičke ambulante) kako bi zajedno poslale upozorenje roditeljima, bakama i svima ostalima koji su uključeni u odgoj djece o tome da su ekrani jako „skupe“ dadilje koje plaćamo godinama kasnije jer negativno utječu na koncentraciju, logičko zaključivanje, finu i grubu motoriku, empatiju, govor, a uzrokuju i promjene na mozgu i mogu dovesti do teških ovisnosti… 

Na ovakve radionice uglavnom dolaze oni koji su svjesni problema koji nastaju uslijed prevelikog konzumiranja sadržaja na svim mogućim ekranima. Oni i bez pomoći stručnih osoba nastoje postaviti granice svojoj djeci u druženju s ekranima, ali ipak vole dobiti potvrdu da je njihov način rješavanja problema ispravan. Nažalost, puno je više onih koji nisu osvijestili postojanje problema u prekomjernom zurenju u ekrane. Linija manjeg otpora čini svoje.

Pa oni najradije izbjegavaju dolaske na radionice poput ove koja je sinoć održana u vodičkoj knjižnici. 

Unatoč tome, bila je ovo još jedna zanimljiva radionica i voljeli bismo kada bi se o ovoj pošasti današnjice više govorilo jer naša je odgovornost odgojiti djecu koja će jednoga dana biti zdravi i aktivni sudionici društva.

Za kraj ću navesti pojmove koje neurolozi i drugi stručnjaci navode u svojim istraživanjima, a koji nažalost zvuče vrlo ružno: ekranitis, digitalna demencija, digitalni autizam i trulež mozga. Voljela bih kada bismo svi radili na tome da se ovi pojmovi što manje spominju kada se radi o našoj djeci.

Tekst: Martina Tabula / Foto: Ivica Bilan