Bilo je rano jutro u kolovozu 1961. godine kada je tadašnji m/b Ohrid (kasnije preimenovan u Tijat) zaplovio iz Skradina prema Šibeniku. Među putnicima bila je i trudnica Ruža Tabula, koja se tog jutra uputila u bolnicu u Šibenik, ni ne sluteći da će joj se sin roditi na otvorenom moru.

„Moja majka Ruža je tog jutra propješačila osam kilometara od Gaćeleza do Zatona kako bi stigla na brod i otputovala u Šibenik. Ljudi su tada rano odlazili na posao, brod je bio pun, a uz nju je bilo nekoliko putnika koji su je nastojali smiriti. No, čim smo isplovili, krenuli su trudovi,“ prisjeća se Miro, prepričavajući priču koju su mu roditelji godinama kasnije ispričali.

Na brodu se našla i jedna žena iz Zatona koja je pomogla pri porodu. „Čim smo uplovili u Šibenik, na obali su nas čekali bolničari i hitna pomoć,“ dodaje Miro.

Rođen na brodu, ali službeno – u Šibeniku

Jedna od zanimljivih stvari u vezi s njegovim rođenjem je i službeni upis mjesta rođenja. „U rodnom listu piše ‘Brod Tijat’, ali u osobnim dokumentima stoji Šibenik. Takva su tada bila pravila, ali ja uvijek volim reći da mi je rodno mjesto more,“ kroz smijeh dodaje Miro.

Miro je odrastao u obitelji s dvije sestre – jednom starijom i jednom mlađom.

Djetinjstvo i sjećanja na Tijat

Iako se rođenje na brodu pamti kao nevjerojatan događaj, Miro je kasnije često putovao istim brodom. „Kao dijete sam često plovio Tijatom, odlazili smo na Zlarin, Prvić i druga mjesta. Brodovi su tada bili sastavni dio života i svi smo se nekako oslanjali na njih,“ govori nam.

Danas, kada je brod Tijat obnovljen i još uvijek u plovidbi, Miro s posebnim emocijama gleda na njegovu sudbinu. „Već sam milijun puta ponovio – bio bih presretan kada bi taj brod ostao očuvan i nastavio ploviti. U njemu su toliko priča, toliko uspomena ljudi koji su ga koristili svakodnevno. Bio bih najsretniji da ne završi u rezalištu, nego da nastavi živjeti kao spomenik jedne ere,“ iskreno kaže.

Dok pričamo, Miro spominje i brojne emocije koje ga preplave kad god vidi Tijat. „Uvijek se sjetim priče o svom rođenju, ali i svih tih ljudi koji su nekad putovali njime – radnici, školarci, otočani... To nije bio samo brod, to je bio način života.“

Brodovi poput Tijata nisu samo prijevozna sredstva – oni su živjeli zajedno sa svojim putnicima, donosili radost, povezivali ljude i, kako u ovom slučaju vidimo, doslovno donosili život. Priča o rođenju Mira Tabule na brodu Ohrid (Tijat) samo je jedna od bezbroj sjećanja koja ovaj brod nosi sa sobom.
A Miro? On će zauvijek moći reći da je njegovo prvo putovanje bilo nešto što se ne može ponoviti – od Zatona prema Šibeniku, na palubi legendarnog broda, u zagrljaju valova.