Gotovo šest desetljeća kasnije, ovaj betonski div i dalje stoji postojano nad kanalom svetog Ante, podsjećajući na vrijeme kada se gradilo s vizijom, znanjem i hrabrošću.

Gradnja mosta započela je 6. kolovoza 1964. godine, a dovršena je u rekordnom roku od nepune dvije godine. Most je sagrađen metodom konzolne gradnje bez oslonaca sa zemlje – tehnikom tada rijetko viđenom, čak i u svjetskim okvirima. Zasluge za to idu projektantu Iliji Stojadinoviću te voditelju gradnje Stanku Šramu, čija su znanja i predanost omogućili da most postane jedno od najsmjelijih ostvarenja jugoslavenske mostogradnje.

Sa svojih 390 metara dužine i rasponom lučnog luka od čak 246 metara, u trenutku otvorenja bio je jedan od pet najvećih takvih mostova na svijetu. Most se uzdiže 30 metara iznad razine mora, što omogućuje nesmetan prolazak brodova prema šibenskoj luci. No, njegova veličina nije samo u brojkama – ona je i u značenju koje nosi.

Za Šibenčane, ali i za sve koji su barem jednom prešli njegovim kolnikom, Šibenski most nije samo prometnica. On je simbol napretka, inženjerskog ponosa i gradske upornosti. U svojoj gotovo šezdesetogodišnjoj povijesti, postao je prepoznatljiv znak grada, inspiracija fotografima, mjesto adrenalinskih skokova – pa čak i nijemi svjedok burnih vremena, uključujući Domovinski rat.

Danas, Šibenski most zaslužuje više od funkcije i titula. Zaslužuje sjećanje, poštovanje i, kako sve više građana i stručnjaka predlaže – status kulturnog dobra. Jer, rijetki su mostovi koji spajaju ne samo obale, već i generacije.