Ladislava se izradom torbi počela baviti 2017. godine, u razdoblju kada je zbog zdravstvenih razloga bila na dugotrajnom bolovanju. Kako sama ističe, želja da dani ne prolaze u rutini potaknula ju je da starim, zaboravljenim ili odbačenim predmetima udahne novi život. Iz te potrebe rodila se ideja o stvaranju torbi koje nisu samo uporabni predmeti, već nose osobnu priču i karakter osobe za koju su izrađene.

Svaka torba nastaje kao jedinstven komad, često izrađen od džinsa, jakni, suknji ili drugih odjevnih predmeta, uz kombiniranje kože, patenata, aplikacija i ručnih detalja. Poseban naglasak Ladislava stavlja na personalizaciju – kroz razgovor s klijenticama nastoji upoznati njihove navike, stil i osobnost kako bi torba bila, kako kaže, „preslika duše“ osobe koja je nosi.

Proces izrade traje minimalno dva dana. Prvi dan posvećen je osmišljavanju, pripremi materijala i krojenju, dok se drugi dan torba šiva i dovršava. U radu kombinira strojno i ručno šivanje, a koristi nekoliko šivaćih strojeva, uz velik broj detalja koje izrađuje ručno. Inspiracija često dolazi iz sitnih elemenata poput patenta, etikete ili boje, oko kojih se potom gradi cijela priča.

Torbe iz kućne radinosti Dulica perive su u perilici rublja, što im dodatno daje na praktičnosti, a istovremeno zadržavaju čvrstoću i oblik. Iako prati modne trendove, autorica ostaje vjerna vlastitoj estetici, uvodeći novosti postupno i u skladu s interesom tržišta.

Zbog neugodnih iskustava s krađom fotografija i autorskih ideja, Ladislava je uklonila službenu Facebook stranicu, no i dalje je dostupna putem osobnog profila, gdje zainteresirani mogu vidjeti njezine radove i javiti se za narudžbe. Svoje proizvode redovito predstavlja i na sajmovima, posebno u Drnišu tijekom ljetnih mjeseci, a dio torbi prodaje se i u trgovinama u Jezerima i Filip Jakovu.

Naziv Dulica nosi posebnu emotivnu priču – nastao je iz dječjeg izgovora njezine unuke, koja je baku Bodulicu nazivala „baba Dulica“. Ime je ostalo i danas predstavlja prepoznatljiv znak njezina rada.

U razgovoru je istaknula i razliku u percepciji reciklaže između Hrvatske i europskih zemalja, gdje su njezine torbe posebno tražene i cijenjene. Za budućnost ne isključuje ni mogućnost izložbi, koje bi dodatno približile javnosti vrijednost ručnog rada i kreativne reciklaže.

Emisija je zaključena porukom o važnosti davanja nove svrhe starim predmetima i zadovoljstvu koje proizlazi iz stvaranja nečega jedinstvenog, a gledatelji su imali priliku pobliže upoznati priču iza torbi koje već godinama pronalaze put do brojnih zadovoljnih korisnica.