„Koliko god da je teško, toliko je i prekrasno. To je jedan od najtežih poslova, ali u isto vrijeme i najljepših – krv, suze i znoj, ali i vrelo ljepote“, rekla je Kunčić, dodajući kako glumu ne doživljava kao klasičan posao.

„Ja nikad nisam izgovorila ‘idem na posao’. Ja idem raditi – to je unutarnja potreba, duševna hrana i mene to ispunjava“, istaknula je.

Govoreći o pripremama za predstave, opisala je proces kao dugotrajan i intenzivan, koji uključuje čitaće probe, rad za stolom, mizanscenu i svakodnevne probe, ali i samostalni rad glumca kod kuće.

„To je negdje mjesec i pol dana intenzivnog rada. Glumac mora sam naučiti tekst, pripremiti se, istražiti temu. Ja sam i danas sklona studioznom radu – volim čitati dodatno, gledati filmove, širiti kontekst“, rekla je.

Posebno emotivan dio razgovora bio je posvećen radu s djecom i mladima nakon razdoblja lockdowna. Kunčić je govorila o tome kako su mnogi tada nosili teret izolacije, gubitka socijalizacije i strahova, te kako je kazalište postalo mjesto gdje se o tome može govoriti.

Istaknula je da je kroz improvizacije i razgovor s mladima nastao niz projekata u kojima su učenici dobili prostor izraziti ono što ih muči, bez potrebe za „maskama“ i glumljenjem da je sve u redu. U tom kontekstu spomenula je i predstavu „Djeceraja“, nastalu iz pisama i tekstova koje su mladi sami pisali, kroz proces koji je trajao gotovo godinu dana.

„Teatar mora provocirati – to je njihov prostor. Krenuli smo od onoga što njih zanima, što ih muči. I onda shvatite koliko tu ima pitanja i odgovora“, rekla je Kunčić.

Prisjetila se i izvedbi u ambijentalnim prostorima, navodeći kako je jedna od izvedbi okupila više od 500 gledatelja te da ju je posebno dirnulo kako su i srednjoškolci, nakon početnog žamora, u potpunosti „utonuli“ u predstavu.

U emisiji se dotaknula i šibenskog kulturnog identiteta te važnosti Međunarodnog dječjeg festivala, za koji smatra da je snažno oblikovao otvorenost grada i generacije koje su odrastale uz umjetničke sadržaje na ulicama i trgovima.

Na pitanje o poruci mladima koji sanjaju „zvjezdani“ put, Kunčić je odgovorila da bi fokus trebao biti na stvaranju, a ne na slavi.

„Ne bih se bavila ovim poslom da bih bila zvijezda, nego da bih stvarala, uživala i bila duhovno ispunjena. To je puno dublja svrha nego postati zvijezda“, poručila je.