Iz težačke obitelji do stihova koji čuvaju prošlost: Duška Zjačić Krnić gostovala u emisiji “Kolure o bisera”
U novoj epizodi emisije “Kolure o bisera”, koju vodi Lucija Cvitan, gošća je bila šibenska pjesnikinja Duška Zjačić Krnić. Razgovor je snimljen u njezinom džardinu, među lozom, cvijećem i uspomenama koje su obilježile njezin život i književni rad.
Već na početku razgovora Duška je iskreno progovorila o tome kako je nastala njezina poezija. Prisjetila se djetinjstva i odrastanja u težačkoj obitelji, rada u polju i starih obiteljskih priča koje danas kroz stihove pokušava sačuvati od zaborava.
– Kako su godine odmicale, pojavila se neka nostalgija. Kad bi prošla pored stare kuće, kao da sam pričala s njom. Izranjala bi lica djeda, bake, oca i matere. Imali smo polje u Vrpolju i puno tih starih priča postalo je pjesma – kazala je Duška.
Poseban dio razgovora bio je posvećen pjesmi “Loza”, inspiriranoj njezinim ocem i odnosom prema zemlji i vinogradu. Ispričala je kako su u obitelji svi očekivali sina koji će nastaviti raditi u vinogradu, no njezin otac imao je tri kćeri i nikada zbog toga nije žalio.
– Mi smo kao cure nosile vodu u polje, trgale grožđe i bile vezane uz lozu jednako kao i muškarci. Kasnije sam u pitar zasadila lozu za sve naše težake i za svoju obitelj – rekla je.
U emisiji je potom emotivno izrecitirala stihove pjesme “Loza”, koji su izazvali oduševljenje i pljesak:
„Nisam ti ja za poje pape,
nije to za žensku dicu,
al’ u sebi ipak ćutim
onu težačku žicu…“
Duška je tijekom razgovora govorila i o predstavama koje piše, kratkim pričama, starinskim običajima i anegdotama iz djetinjstva koje su ostale duboko urezane u njezino sjećanje. Prisjetila se konoba, težaka i ribara, svađa koje bi završavale pjesmom i čašom vina, ali i vremena kada je “Ponistra bila prozor u svijet”.
Posebno zanimljiv dio emisije bio je njezin opis nekadašnje mode u Šibeniku – od plisiranih vešta i takica do prvih ozbiljnih kostima koje su djevojke nosile kroz Poljanu.
Osim poezije, Duška se okušala i u pisanju kazališnih komada, a kroz smijeh je priznala kako se čak okušala i u glumi.
– Nikad nije kasno podijeliti nešto lijepo što nosimo u sebi – rekla je tijekom razgovora.
Na kraju emisije zahvalila je svojoj obitelji i suprugu na podršci kroz godine stvaranja, dok je Lucija Cvitan istaknula kako je Duškin rad jedinstven i neponovljiv te važan dio kulturne baštine Šibenika i okolice.



