Antonio je student Veleučilišta u Šibeniku, gdje je upisao Upravni studij i uspješno završio prvu godinu s prosjekom 4,8. Posebno ističe dobar odnos s kolegama i profesorima te pomoć koju dobiva tijekom studiranja.

Njegov otac Marinko pohvalio je i prilagođenost šibenskog Veleučilišta osobama s invaliditetom, od pristupa liftom i prilagođenih sanitarnih čvorova do pomoći profesora i studenata u svakodnevnom funkcioniranju na fakultetu.

Veliki dio Antonijeva života zauzima sport. Već desetak godina aktivno trenira, a danas se bavi boćanjem za osobe s invaliditetom u splitskom klubu Sveti Duje te parakarateom u šibenskom klubu 1066. U parakarateu je višestruki državni prvak, dok u boćanju nastupa i kao hrvatski reprezentativac te odlazi na međunarodna natjecanja gdje se susreće s nekima od najbolje rangiranih svjetskih sportaša.

Antonio u emisiji objašnjava i posebnosti boćanja za osobe s invaliditetom, odnosno boccie, sporta prilagođenog različitim stupnjevima invaliditeta. Sam nastupa u kategoriji BC4.

Govoreći o sportskim uspjesima, prisjetio se brojnih državnih prvenstava, ali posebno Europskog prvenstva u Zadru. Iako ondje nije ostvario rezultat kojem se možda nadao, susret s najboljim sportašima ostao mu je u posebnom sjećanju.

– Volim se natjecati s najjačima jer se tako jača karakter i poboljšavaš u svojim aktivnostima i vještinama – poručio je Antonio.

Otac Marinko otvoreno je govorio i o drugoj strani njihove priče. Od prvih dijagnoza slijedila su brojna putovanja u Zagreb i bolnice, a obitelj je morala usklađivati brigu o Antoniju s odrastanjem njegove dvije starije sestre. Putovanja, liječenja i kasnije sportska natjecanja zahtijevala su mnogo vremena, energije i prilagodbe cijele obitelji.

Upravo na putovanjima često postaje vidljivo koliko svakodnevne stvari, koje većina ljudi uzima zdravo za gotovo, osobama s invaliditetom mogu predstavljati ozbiljnu prepreku. Marinko je kao jednostavan primjer naveo neprilagođene sanitarne čvorove u kojima ponekad nema dovoljno prostora ni za osnovno kretanje.

Unatoč svemu, Antonio svoju svakodnevicu ne svodi na invaliditet. Osim fakulteta i sporta, uči španjolski jezik, za koji se zainteresirao zahvaljujući glazbi. Znanje je već imao priliku koristiti na međunarodnim sportskim putovanjima, razgovarajući s izvornim govornicima i stvarajući nova poznanstva.

Na kraju emisije Antonio je pozdravio kolege i trenere iz sportskih klubova, kolege s fakulteta, profesore i, kako je zaključeno u razgovoru, sve ljude dobre volje.

Cijeli razgovor s Antonijem Šaršanskim i njegovim ocem Marinkom pogledajte u novoj epizodi emisije „Kolure o' bisera“.