Naslijedili ste kuću, ali i dugove pokojnika: Morate li ih platiti iz svog džepa?
Nasljedstvo ne mora uvijek značiti samo kuću, zemljište, automobil ili novac na računu. Iza preminule osobe mogu ostati krediti, neplaćeni računi i drugi dugovi, pa se nasljednici nerijetko tek tijekom ili nakon ostavinskog postupka suoče s pitanjem – mogu li zbog nasljedstva završiti u financijskim problemima?
Hrvatski Zakon o nasljeđivanju daje prilično jasan odgovor: osoba koja se nije odrekla nasljedstva odgovara i za dugove ostavitelja.
Međutim, postoji vrlo važno ograničenje.
Nasljednik za dugove odgovara samo do visine vrijednosti imovine koju je naslijedio.
Primjerice, ako netko naslijedi imovinu vrijednu 100.000 eura, a iza pokojnika ostane 20.000 eura duga, za taj dug može odgovarati u cijelosti.
Ako je situacija obrnuta pa naslijeđena imovina vrijedi 20.000 eura, a dugovi iznose 50.000 eura, odgovornost nasljednika ograničena je na 20.000 eura.
Drugim riječima, nasljeđivanjem imovine vrijedne 20.000 eura ne bi trebao postati odgovoran za 50.000 eura ostaviteljevih dugova.
Dug se ipak može naplatiti i iz vaše vlastite imovine
Ovdje postoji detalj koji je posebno važno razumjeti.
Često se može čuti tvrdnja da se vjerovnici pokojnika mogu naplatiti isključivo iz onoga što je naslijeđeno. To nije sasvim točno.
Nasljednik za ostaviteljeve dugove odgovara cijelom svojom imovinom, ali samo do vrijednosti onoga što je naslijedio.
Uzmimo ponovno primjer u kojem je netko naslijedio imovinu vrijednu 20.000 eura. Njegova odgovornost za dugove pokojnika ograničena je na tih 20.000 eura, ali to ne znači nužno da vjerovnik može posegnuti samo za konkretnom naslijeđenom stvari.
Zato je vrlo važno razlikovati vrijednost do koje postoji odgovornost od konkretne imovine iz koje se dug može naplatiti.
Sud na ograničenje ne pazi automatski
Postoji još jedna stvar koju nasljednici trebaju znati.
Zakon propisuje da sud na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i na iznos ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio ne pazi po službenoj dužnosti.
Na to se nasljednik mora pozvati prigovorom.
To može biti posebno važno ako vjerovnik od nasljednika zatraži iznos za koji on smatra da prelazi vrijednost njegova nasljedstva.
Zbog toga je korisno imati dokumentaciju iz koje se može utvrditi što je naslijeđeno i koliko ta imovina vrijedi.
Što ako ima više nasljednika?
Ako je nasljednika više, situacija je nešto složenija.
Prema Zakonu o nasljeđivanju, nasljednici za dugove odgovaraju solidarno, svaki do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela, bez obzira na to je li naslijeđena imovina već međusobno podijeljena.
Među samim nasljednicima dugovi se, ako oporukom nije drukčije određeno, dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima.
Primjerice, ako dvoje nasljednika naslijedi imovinu u jednakim dijelovima, njihova međusobna raspodjela tereta duga u pravilu prati te nasljedne dijelove.
A što ako ne želite ni imovinu ni dugove?
Nasljedstva se moguće odreći.
Osoba koja se valjano odrekne nasljedstva ne odgovara za dugove pokojnika.
Izjava o odricanju može se dati od smrti ostavitelja do donošenja prvostupanjske odluke u ostavinskom postupku. Može se dati pred sudom odnosno na zakonom propisan način.
Ali tu postoji nekoliko detalja koje treba dobro razumjeti prije donošenja odluke.
Ako osoba ne izjavi da se odriče samo u svoje ime, odricanje u pravilu vrijedi i za njezine potomke.
Također, ne može se jednostavno uzeti ono što je vrijedno, primjerice kuća, a odbiti dugove. Nasljedstvo se ne bira po principu „ovo želim, a ovo ne želim“.
„Odričem se u korist brata“ nije isto što i odricanje
Posebno je važna još jedna razlika.
Ako netko izjavi da se nasljedstva odriče u korist određenog nasljednika, zakon to ne smatra pravim odricanjem od nasljedstva, nego ustupom njegova nasljednog dijela.
To može imati drugačije pravne posljedice od čistog odricanja.
Zato kod nasljedstva opterećenog većim dugovima nije dobro napamet koristiti formulacije poput „odričem se u korist sestre“ ili „sve prepuštam bratu“ očekujući da to automatski znači isto što i potpuno odricanje od nasljedstva.
Što ako za dug saznate tek kasnije?
Ostavinski postupak služi tome da se utvrde nasljednici, sastav ostavine i prava koja pojedinim osobama pripadaju.
Međutim, činjenica da neki dug nije spomenut na ostavinskoj raspravi ne znači nužno da je nestao.
Zato prije prihvaćanja nasljedstva, posebno kada postoje naznake većih kredita, poreznih dugova, ovrha ili drugih obveza pokojnika, vrijedi pokušati utvrditi što je moguće više podataka o imovini i obvezama.
Primjer koji najbolje objašnjava pravilo
Zamislimo tri situacije.
Pokojnik ostavlja kuću vrijednu 150.000 eura i dug od 10.000 eura. Nasljednik prihvaća nasljedstvo i odgovara za dug od 10.000 eura.
U drugom slučaju ostavlja imovinu vrijednu 50.000 eura i dugove od 50.000 eura. Nasljedstvo u ekonomskom smislu može praktički biti bez vrijednosti nakon podmirenja svih obveza.
U trećem slučaju ostavlja imovinu vrijednu 30.000 eura, ali dugove od 100.000 eura. Nasljednik koji se nije odrekao nasljedstva ne odgovara za svih 100.000 eura, nego najviše do vrijednosti naslijeđene imovine, dakle do 30.000 eura.
Upravo zbog takvih situacija prije odluke o nasljedstvu nije dovoljno znati samo što je pokojnik posjedovao. Jednako je važno pokušati utvrditi i što je dugovao.
Najjednostavnije pravilo stoga glasi: nasljeđuju se imovina i obveze, ali odgovornost za dugove nije neograničena. Nasljednik koji prihvati nasljedstvo odgovara do vrijednosti onoga što je naslijedio, dok onaj tko se nasljedstva valjano odrekao za ostaviteljeve dugove ne odgovara.
