Antonio Smoljić: Zaštita života ne smije značiti ostaviti ženu samu

Za Smoljića osobni angažman nije pitanje politike niti podjele na vjernike i one koji to nisu.

– Mislim da kroz život ne možemo biti samo promatrači. Uključio sam se prije svega kao čovjek, a onda kao muškarac i otac. Meni ovo nije pitanje politike niti pitanje tko je vjernik, a tko nije. Za mene je to pitanje života i odnosa prema onima koji su najranjiviji, onima koji se ne mogu sami zaštititi – govori Smoljić.

Nerođeno dijete promatra upravo iz te perspektive, ali pritom posebno naglašava da zaštitu života ne odvaja od pomoći i podrške ženi.

– Kad vidiš malo dijete, prirodno ti je da ga želiš zaštititi. Ja tako gledam i na nerođeno dijete. Ali želim naglasiti nešto jako važno. Zaštita života ne smije značiti ostaviti ženu samu. Upravo suprotno. Kad se žena nađe u teškoj situaciji, moramo joj pružiti ruku i reći: nisi sama, tu smo, pomoći ćemo ti. Za mene je to prava poruka – čuvati i majku i dijete.

„Možemo se ne slagati, ali možemo ostati ljudi“

Smoljić kaže kako je svjestan da ljudi oko njega imaju različite stavove o ovoj temi te da to smatra potpuno normalnim.

– Svatko ima pravo na svoje mišljenje i ja to poštujem. Ne želim nikoga napadati niti ikoga uvjeravati na silu. Ako se za nešto zalažem, želim samo imati mogućnost objasniti zašto to radim.

Upravo razgovor među ljudima koji se ne slažu vidi kao nešto što danas često nedostaje.

– Možemo se ne slagati, možemo imati različite stavove i mišljenja, ali možemo se pogledati u oči i pritom ostati ljudi. Ne želim da nas ova tema razdvoji. Želim da nas potakne da razgovaramo.

Za njega, dodaje, vrijednosti nemaju puno smisla ako ostanu samo na riječima.

– Lako je pričati o vrijednostima. Pravo je pitanje živiš li ih kad te nitko ne gleda. Za mene sve počinje doma, u odnosu prema supruzi, djeci, prijateljima, susjedima, ali i prema potpunim strancima.

Posebno govori o odgovornosti muškaraca

Jedan dio razgovora Smoljić posvećuje ulozi muškaraca. Pritom naglašava kako odgovornost muškarca ne vidi u tome da ženi govori što treba napraviti.

– Naša odgovornost je da budemo uz njih. Ako si otac, ne možeš reći da je to njezina stvar. Nije. To je i moja odgovornost. To je naša odgovornost. Muškarac mora biti oslonac. Treba stati uz svoju ženu kad je teško, preuzeti odgovornost za svoje dijete i ne pobjeći kad život postane zahtjevan.

Posebnu poruku zato upućuje mlađim muškarcima.

– Budimo muškarci na koje se žene mogu osloniti, budimo očevi koji su prisutni, budimo ljudi koji preuzimaju odgovornost za svoja djela. Jer obitelj se ne čuva samo riječima, obitelj se čuva tako da budeš tu.

Mladim obiteljima treba konkretna pomoć

Smoljić smatra da se razgovor o obitelji i djeci ne može zaustaviti na osobnoj odgovornosti. Govoreći o mladim obiteljima u Hrvatskoj, navodi strah od budućnosti, nesigurnost posla, kredite, plaće i vrtiće kao probleme koji opterećuju mnoge parove.

Ako se uz sve to pojavi neplanirana ili teška trudnoća, pritisak može biti još veći.

– Tu i društvo mora biti prisutno jer ne možemo ženi samo reći što treba napraviti. Moramo reći: evo nas, tu smo, želimo ti pomoći, evo podrške, nisi sama. Ako stvarno želimo obitelj i više djece, onda mladim obiteljima moramo konkretno pomoći.

Dodaje kako nije dovoljno govoriti da su obitelji važne.

– Moramo im to i djelima pokazati.

Iza nekoliko sati manifestacije stoji puno volontiranja

Iz svog dosadašnjeg iskustva u organizaciji Hoda za život u Šibeniku Smoljić posebno pamti zajedništvo ljudi.

Kaže kako javnost uglavnom vidi nekoliko sati same manifestacije, dok mnogo toga ostaje iza kulisa – od priprema i nošenja opreme do organizacije i dočeka sudionika.

– Kad volontiraš i radiš pripremu, upoznaš stvarno različite ljude, različitih godina, životnih priča i pogleda na život. Meni je bilo posebno lijepo vidjeti da ljudi zajedno rade, da daju sebe za nešto veće od nas.

Upravo u tom zajedničkom radu, kaže, razlike među ljudima često postanu manje važne.

– Kad radiš rame uz rame s nekim, kad volontiraš, zajedno nosiš opremu, pripremaš događaj i dočekuješ ljude, onda vidiš ono najvažnije – čovjeka. To mi je možda najljepši dio cijelog iskustva. To zajedništvo.

Smoljić kaže kako mu je volontiranje oduvijek bilo blisko te da ga upravo mogućnost da svojim vremenom i radom pridonese onome u što vjeruje motivira da nastavi.

– Ljudi jednostavno kažu što treba napraviti i krenu nešto napraviti za bolje sutra. Upoznaš ljude koje prije nikad nisi poznavao. Volonterstvo mi je uvijek bilo blizu srca i volim to raditi.