Ona mu se pojavljuje i u snovima koji s godinama bivaju sve intezivniji, pa se pita tko je...zapisi, arhivarije, kodeksi vraćaju nas u polovinu 15.st, vrijeme gradnje katedrale, vrijeme Juraj Dalmatinca i njegova pomoćnika Lorenza, majstora koji je zapravo prvi udario dlijetom o kamen, započevši (doduše neslavno) gradnju iste.

Kakve veze imaju Lorenzo i lik žene koju Toma vidi u snovima, na kraju kakav odnos oboje imaju spram glavnog lika, otkrit će nam ovaj topao roman za kojeg Nikola Šimić, recenzent i književnik piše u recenziji: Dugo pred sobom nisam imao rukopis koji me toliko ponio. Zamislio. Obradovao. Poučio. I nije se dao od sebe. Ponio me kako samo u svojoj ljepoti i toku ponese rijeka. Kada sam tražio riječ u koju bi obukao ovaj roman u više navrata nudila mi se riječ ćilim. Toliko je u ovom romanu tkanja, niti i uplitanja... Mozaik slika i sličica...vremeplov. Odabir lika, naratora, svećenika, tragom onih sveštenih lica, od Andrića pa dalje...

I na koncu ovaj roman otkriva mnoge tajne; jedna od njih jest način gradnje katedrale. Ujedno roman je kako Sanijela Matković, književnica piše - San u kamenu. 

Toliko je kamena i kamene simbolike, kaže Šimić, da ne možemo ostati kameni niti skamenjeni, pa nas osjećaji ponesu.

Tri dana rujanskog granatiranja 1991. Šibenika i okolice ključni su u ovoj priči/romanu ne zaboravimo povijesne fikcije, nakon čijeg se čitanja zapitamo gdje počinje povijest, gdje prestaje fikcija, gdje povijest ustupa mjesto fikciji i je li ovim romanom kojem je motiv - oprost, zaista oživljen jedan san zapisan u kamenu, ne više kao kameni duktus korifeja Jurja, već kao duktus autorice Vesne Štulić.