Martina Silov je uvodno rekla nekoliko riječi i o povijesti ljekarničke službe u Vodicama. Neizostavan je u toj priči Kjazim Baktijarević kojeg su Vodičani zvali Časo. U njegovo vrijeme ljekarna je bila smještena u zgradi današnje gradske uprave, u prostoru u kojem je Mala vijećnica. Sedamdesete godine ljekarna seli u zgradu Ambulante. Velike zasluge za dovršenje ljekarne imao je Vodičanin Ante Španja koji je živio u Americi. Životna tragedija, smrt sina Teodora, ponukala ga je da financijski pomogne njen dovršetak.

Nakon gospodina Čase, u ljekarni su radile magistra Ana Aždajić, Nada Perković, Danica Šimpraga, gospođa Dijana i Zorica Mihić. Nešto kasnije i Jasna Juričev. Računovodstveno-administrativne poslove obavljali su Ljubo Vučak i Branko Juričev, a o čistoći ljekarne brinula je gospođa Anka Đukić. Ove podatke Martina je saznala od gospodina Ljube Sladoljeva i iz zapisa o zdravstvu u Vodicama kojeg je za svog života vrijedno prikupila gospođa Seka Nada Taradžić. Kroz godinu-dvije, njeni zapisi će biti objavljeni i u knjizi.

Osim o povijesti ljekarništva u Vodicama, Martina je prisutnima u multimedijalnoj dvorani pričala i o prehrani. O štetnim prehrambenim proizvodima i lošim navikama. Poput prejedanja. A umjerenost je, kao i u svemu ostalome u životu, izuzetno bitna i kod konzumiranja hrane. 

I Martina i Sanja su aktivne sportašice. Obje se bave trčanjem. O tome, kao i o dobrobiti bavljenja bilo kojim sportom, govorila je u svom izlaganju Sanja. Na vlastitom primjeru pokazala je kako nije jednostavno odlučiti se, u trenucima kada ste umorni, između sjedenja na kauču i trčanja, odabrati ovo drugo. Puno energije je Martina uložila nagovarajući Sanju da počne trčati. Sanja je uvijek iznalazila nekakav razlog da to ne učini. Kao i većina drugih. Velika većina.  A, onda ju je u jednom trenutku poslušala. I krenula. A, kad je krenula, povratka više nije bilo. Jer, trčanje je toliko zavoljela da sad više ne može zamisliti svoj život bez trčanja. Pa se trudi “uvući” u njega i druge.

U međuvremenu su i Martina i Sanja istrčale i nekoliko maratona i polumaratona. Po uzoru na jednog od prisutnih na sinoćnjem predavanju. Krstu Latina. Kresu. Koji se okušao i u ultramaratonima. I njemu je dugo trebalo da uđe u svijet trčanja. Nije bilo jednostavno nakon dugogodišnjeg bavljenja konobarstvom (i svih nezdravih situacija koje ono zna donijeti) prešaltati se u sportske vode. A, danas je Kreso sinonim za trčanje (na duge staze) u Vodicama.

Za uspomenu na Sanjino i Martinino predavanje, kojim je obilježeno 60 godina od osnivanja ZU Ljekarna Šibenik, svi posjetitelji su dobili lijepe poklone. A, zasigurno su s predavanja otišli i barem malo odlučniji i motiviraniji da svoj život usmjere u zdravije vode. S tim u vezi, Martini i Sanji, zaposlenicama vodičke ispostave Ljekarne Šibenik, zahvaljujemo i ocjenjujemo njihovo predavanje čistom peticom.