Anka Vodanov darovala deset primjeraka svoje nove zbirke vodiškoj knjižnici
„Ma, kako bi to bilo da našoj biblioteci ne poklonin svoju novu knjigu?!“ – rekla je to jutros gospođa Anka Vodanov, kad je u pratnji svoje kćeri Ivane ušla u knjižnicu. Donila Anka nama ne jednu nego cilih deset primjeraka zbirke koju je u četvrtak navečer predstavila u Kulturnom centru (kinu). Ili Domu, kako bi rekli stariji Vodičani. Zadružnom domu. Predala ih ona jutros novoj „direktorici“ Martini.
Meri Dumpa(v)lova joj pomogla pripremiti pisme za tisak, a organizirala je i predstavljanje Ankine zbirke. Koje nije moglo proći bez Vodiških perlica, Oršulica i Bunara. I bez onih koji znaju lipo, po vodiški, pročitati to šta je Anka napisala.
A, čitali su Elvira Lasan-Zorobabel, Ksenija Bosotin, Stanko Skočić i Tonka Fržop. Dobar odabir. Elvira je Ankina prijateljica iz Perlica. I sama piše pisme. Za Kseniju i stručnjaci kažu da govori vodiški bez greške. Stanko ima puno iskustva iz ovakvih prigoda. Sa rođakom Joškom je više puta nastupa ispod kampanela i u Čorićevom turnju. Tonka nije zalutala u ovu ekipu. Iako je tek u drugomu srednje. Pa bi pomislili da se neće snaći u ovako nečem. A ona ka riba u vodi. Dida Boško je nju „zarazija“. Vodicama. I vodiškim govorom. I Anka nam je jutros potvrdila da je Tonka predivno kazivala njezine pisme.
Na sjeveru Njemačke napeto su se iščekivale vijesti o tome kako je prošlo predstavljanje zbirke. Ive, Julija, Oliver i Luka nisu mogli biti u Vodicama pa su sa sjevera „navijali“ za mater, svekrvu i babu. A Ankina ekipa odigrala je ka šta i Gattusova igra zadnje vrime. Pa, i još malo bolje.
Sigurno je i Senjanka Tatjana Roca bila i zadovoljna i sritna u četvrtak navečer. Ona je glavni „krivac“ šta se Anka uključila u Perlice. A sudjelovanje u njihovom radu ponukalo ju je da se nakon velike pauze uvati lapiša i počne pisati pisme o svome selu i njegovim ljudima.
Pojiškovi geni čine svoje. Mladi Mili pomalo pokorava teniski svit, a naša Anka im je osvitlala obraz u svitu pisane riči. Pojiškovima. A, ima ona mota i za slikanje. Isto ka i njezin vršnjak Jerko Sladoljev koji nas svako malo oduševljava svojim novim slikama sa motivima Vodica. Objavljuje ih šjor Jerko na Pekinoj i Katinoj stranici „Vodice u srcu i duši“.
Baš tako je Anka nazvala svoju treću zbirku.
„Toteka“ i „vodeka“. Te dvi riči te legitimiraju i na kraju svita. Njima počinje Ankina prva pisma. U zbirci. I sve ostalo u njoj (o)diše vodiški. Drukčije nije ni moglo biti. Jer, Vodice su Ankin cili svit. Djevojačko prezime Poljičak zaminila je prezimenom iz Tišnjanske Dubrave. Prezimenom svog pokojnog muža. Vodanov. Vodice i Vodanov. Sljubili se. I idu ruku pod ruku…
Bilo je puno svita u četvrtak u Domu. Okupila Anka svoj svit. Pa mu podarila stihove za san i buđenje (Meri Juričev-Dumpavlov).
Fala, Anka! Poživili Vi nama još dugo!
Vrijeme – Vodice
Kalendar događanja
