U travnju je puno rođendana. Njoj bliskih i dragih osoba. Nedavno je bio njen. Alanov je danas. A danas je i rođeni dan Vesne Parun.  Uskoro će  i Martinin.  Svi ti rođendani razlog su zbog kojeg je Anđela napravila tortu. A povod, povod je bija jučerašnji susret s Julijanom. Matanović. U vodičkoj knjižnici. I ona je ovih dana imala rođendan. Dvi plave fotelje, dvi žene i razgovor. Čitateljice i Književnice. Koja je „najljepše i najdraže pero naše književne scene“. Razgovor o životu. Razgovor o knjigama. 

Vodice i Julijana. Dvadeset godina veze. U koju se odnedavno“ umiša“ i najlipši otok na svitu. Prvi(ć) do Vodic. Šepurine su oaza. I plodno tlo. Za stvaranje. Pa vam i samo sedam dana boravka na njemu može biti dovoljno da napišete knjigu kakva je Stoji ti put. Knjiga prepoznata. Knjiga zavoljena. 

Dvi plave fotelje. U jednoj nagrađivana glumica koja kaže da ima tremu. U drugoj žena koja se puno bolje osjećala za katedrom nego na fakultetskim „hodnicima“.  Kći. I majka. Bosanska Posavina. Slavonija. Zagreb. Vodice. Razgovor. I publika koja u njemu uživa… 

Svoj komad torte nisam uspija poisti nakon sinoćnjeg susreta čitatelj(ic)a s Julijanom jer sam žurija na predstavu šibenskih kazalištaraca. Zato sam to učinija kasno sinoć. Nakon svoje najvažnije kave u dane (u početku i na kraju bijaše kava). 

Fala ženama u plavim foteljama. Sretni im (travanjski) rođendani! Ivica