Ne znamo imaju li sva mjesta uz more svoga poštara Šimu, ali, evo mi u Vodicama na primjer, mi ga imamo. Osim što je odličan poštar, vodički Šime je i glazbenik. Koji rado pjeva, svira i  dijeli svoje glazbeno znanje s drugima. Često to radi i volonterski. Okupi u vodičkoj knjižnici one koji žele učiti svirati gitaru, održi im tromjesečni tečaj i na koncu ih dovede na pozornicu Kulturnog centra i tamo  s njima održi koncert(e) za pamćenje. 

Botica se preziva naš Šime. Korčulansko mu je prezime. Dobio ga od oca kapetana duge plovidbe koji se zagledao u kćer Mira Poljička. Živili oni malo u Korčuli, malo u Vodicama. Šime petnaestak godina i u Zadru. Odakle se prije dvije godine vratio svojim Vodicama. Dugogodišnji posao turističkog vodiča, u kojem je bio uspješan i nagrađivan, zamijenio je po dolasku u Vodice poslom poštara. Vrlo brzo pohvatao je sve konce tog posla. Dovoljno je Šimi da jednom nekome dostavi pošiljku pa da zapamti ime, prezime i adresu te osobe. Vodice nisu male i, vjerujte, nije to baš najjednostavnije. 

E, da vam sad konačno pojasnimo zašto smo ovaj tekst započeli onom pričom o malenim Jezeranima, njihovim poštarom Šimom i “Poštarskom bajkom”. Pa zato što i naš Šime ima veze sa svijetom bajki. Samo što se u njegovom slučaju ne radi o poštarskoj nego o poštarevoj bajci. On ne “stanuje” u njoj. On ju je napisao. Prvo ih je pričao (smišljao) za svoju kćer Enu. Onda stavio na papir. Pa na koncu i  ukoričio. 

Prekjučer je u vodičkoj knjižnici predstavio svoju bajku o prašini koja prekrije  srca nekih ljudi pa onda oni  zbog toga nemaju dobre odnose. U pitanju je bajka, a one se smještaju u kraljevstva.

Ovu je Šime smjestio u Kraljevstvo dobre volje. Tako ju je i nazvao. Kako za dobru bajku nije dovoljan samo tekst, ma kako priča bila super, potrebno ju je spariti i s dobrim ilustracijama. Šime je o tome malo mozgao i na koncu pomislio da bi Milena Grudić možda imala volje izraditi ilustracije za njegovu priču. Milena, koja je članica vodičke Likovne udruge “More”, s kojom često skupno izlaže, rado je prihvatila njegovu ponudu. U otprilike dva mjeseca  izradila je dvadeset i dvije ilustracije za Šimino kraljevstvo. U međuvremenu su svoj dio posla obavili i urednici Blanka Valinčić, Mirjana Mrkela i Ivica Bilan, a profesorica Meri Juričev-Dumpavlov lektorirala je tekst.

Kad je Milena dovršila posao s ilustracijama, preostalo je još da netko sve to skupa pripremi za tisak. Taj zadatak pripao je Lucijani Dujić Rastić. Na kraju cijele te priče nastalo je i više nego kvalitetno izdanje, i po izgledu i po dobroj Šiminoj priči. Može biti zadovoljan. I svojom bajkom, a i jučerašnjim predstavljanjem u knjižnici. U tome je njemu i Mileni pomogla ravnateljica knjižnice Martina Tabula. Koja je i pročitala dio priče.  

U glazbenom dijelu programa Šimi je ruku dao njegov kolega i prijatelj Juraj Birin. Njihovom maestralnom izvedbom “ljubičaste” kiše  i Prince je nakratko ušetao u zgradu Stare škole. 

U publici je bilo puno Šimine i Milenine rodbine, susjeda i prijatelja. Među ostalima, bile su tu  i Šimine Sara i Ena te Milenina Stella. Došli su Šimi i kolege iz Hrvatske pošte i njegovi učenici. A na ovakve događaje redovito dođe i gradonačelnik Ante Cukrov. Njemu se Šime posebno zahvalio jer je Grad Vodice financijski pomogao tiskanje knjige. 

Svi koji žele pročitati “Kraljevstvo dobre volje” mogu to učiniti posudbom u knjižnici, a ako netko, osim onih koji su to uradili već sinoć, poželi imati svoj primjerak, savjetujemo mu da ga potraži na policama u knjižari “M-Kula”.

Ovaj tekst završit ćemo onim što piše na prvoj stranici Šimine bajke. A, tamo je Šime kratko napisao: “Svojoj Eni.” Kojoj je danas rođendan. Pa koristimo priliku da joj ga čestitamo i poželimo dug i lijep život. Poput onih u bajkama. :-)  

P.S. Šime nam je rekao da će i on jednom, poput kolege iz otoka Murtera, rado doći u knjižnicu u poštarskoj uniformi i djeci pričati o svom poslu. To ćemo najesen.