Znam i sestre Idu i Petru iz Čiste Velike koje su trenirale u klubu iz Stankovaca, a znam i jednu mladu Zagrepčanku koja igra za Siget. Ona ovog vikenda nastupa na turniru u obližnjem gradu. Još je mlada pa je rano govoriti o tome čime će se u životu baviti. Ali, bude li na baku bit će knjižničarka, a ako joj se sviđa ono čime se bavi njena mama - bit će spisateljica.

Mama te mlade nogometašice (ja joj želim da još dugo igra nogomet) zove se Nastja Kulović. Zagrepčanka rođena u Sisku. Bavi se ona i psihoterapijom. Uz pisanje. I puno putuje. Obilazi knjižnice po Hrvatskoj. Ne samo zato da bi promovirala svoje knjige. Ipak je ona knjižničarkina kći. Pa su joj prostori s knjgama na policama ušli pod kožu. 

Sinoć je Nastja bila i u vodičkoj knjižnici. Posjele ona i knjižničarka Martina u plave fotelje pa se raspričale. O obiteljskim odnosima i o Nastjinim knjigama. Kojih je tri. Zadnja u nizu zove se “Mi se ne grlimo”. Njome je zaokružila priču o članovima svoje obitelji. Prethodile su joj “Kud si krenula?” i “Nešto drugo”. 

Ako vas zanimaju njene knjige, dođite do knjižnice i posudite ih. Ono što vam sa sigurnošću mogu reći jest da je Nastja posebno pozitivna osoba. Lijepo ju je slušati. Kao da ste na psihoterapeutskom kaču. Doći će ona opet u Vodice. Kad napiše četvrtu knjigu. Možda će i taj susret u našoj knjižnici zabilježiti mladi Ante Roca. Hajdukov službeni snimatelj. Koji se zatekne u knjižnici svaki put kad nam Nastja dođe u goste. Vjerojatno je čarolija zvana nogomet i u to umiješala svoje prste. :-)

Uglavnom, Nastja je danas na tribini i navija za svoju kćer, a Ante s Livajom i ostalom ekipom putuje prema Puli. 

Sretno svima!

Fotografije: Ante Roca