Godinama je poeziju čitala u sebi, sada je odlučila pustiti je naglas

Profil je tek na početku, no ideja koja stoji iza njega sazrijevala je godinama. Anđela kaže kako je „Divin ples“ nastao iz potrebe da spoji riječ, glazbu i emociju.

– Ponekad stvari jednostavno moraju sazrijeti. Godinama sam skupljala stihove i emocije u sebi. Svatko tko me iole poznaje zna da poeziju naprosto obožavam, da je živim i da ona izlazi iz svake pore moga života – govori Anđela.

Poezija je dugo bila dio njezina privatnog prostora, ali i kazališnog života. U jednom je trenutku, kaže, osjetila da bi ono što je dotad dijelila s užim krugom ljudi moglo pronaći put i do neke nove publike.

– Živimo u svijetu koji je postao preglasan, prebrz i pomalo otuđen, svijetu u kojem smo zaboravili osluškivati otkucaje vlastitog srca. Dobro se osjećam dok čitam poeziju i ponekad pomislim da ona zaista može promijeniti svijet.

Na taj korak dugo su je poticali prijatelji, a konačan vjetar u leđa dala joj je pjesnikinja Danijela Nela Borovnjak, koja ju je slušala na privatnom profilu i nagovarala da svoje interpretacije učini dostupnima široj publici.

Tako je nastao „Divin ples“. Ime je povezano s Anđelinim starim privatnim profilom „Diva Grabovčeva“, ali ples iz naziva nema mnogo veze s plesnim koracima.

– To je ples duše, ritma i sjene u kojem se svi na trenutak prepoznamo. Ples izgovorene riječi i glazbe koja je prati – objašnjava.

A izbor pjesama nema unaprijed zadanu formulu. Na profilu se već mogu pronaći stihovi različitih autora, među kojima su Jacques Prévert, Ante Žužul Marinović, Enes Kišević i Vesna Parun.

– Mogla bih reći da pjesme ne biram ja, nego one biraju mene. Tražim stihove koji u meni pokrenu neke nevidljive strune. Stihovi me moraju dotaknuti, pomaknuti ili podsjetiti na nešto proživljeno.

Ponekad se zakačim samo za jedan stih i od ljepote tog stiha ostatak pjesme dođe sasvim prirodno.

Jednako važan dio cijele priče je glazba. Anđela je ne doživljava tek kao pozadinu izgovorenoj riječi, već kao njezinu ravnopravnu suputnicu. U tehničkom i glazbenom dijelu već surađuje s ljudima koje je upoznala kroz kazalište, a otvorena je i mogućnost da jednog dana za pojedine interpretacije nastane originalna glazba.

No Instagram je tek početak.

U pripremi je YouTube kanal, a među prvim idejama su priče za laku noć. Zanimljivo je da je zamisao nastala ovoga ljeta na Prviću, u sasvim običnom razgovoru na plaži. Prijateljica Nikolina iz Osijeka kazala joj je kako bi takve priče rado puštala svojoj djeci prije spavanja, ali i sama zaspala uz njih.

Iz toga se razvila i jedna ozbiljnija ideja koju bi Anđela u budućnosti voljela ostvariti – priče prilagođene djeci iz spektra autizma. Naglašava kako bi takav projekt zahtijevao suradnju sa stručnjacima, primjerice logopedima i edukacijskim rehabilitatorima, a voljela bi s vremenom možda stvarati i vlastite priče.

Planovi za „Divin ples“ tu ne završavaju. Anđela razmišlja o večerima poezije uživo, audioknjigama, ali i umjetničkom podcastu u kojem bi razgovarala s ljudima različitih umjetničkih profila. Imala bi samo jedan poseban uvjet za svoje goste – svaki bi na kraju morao pročitati poneki stih.

– Voljela bih da „Divin ples“ postane sinonim za sigurnu zonu i emocionalni predah. Nekakva sigurna luka na kraju napornog dana, toplo utočište u kojem se gase nemiri, a pale zvijezde. Da s vremenom preraste u cijeli poetski svemir – kaže Anđela.

A na pitanje koliko će ljudi u današnjem brzom digitalnom svijetu zaista zastati zbog nekoliko stihova, Anđela završava uz dozu humora.

– Kako bi meni moj Dado rekao, tu poeziju sluša svega pet i pol ljudi. Tako da, vidjet ćemo.

Tek je krenula. A možda je upravo tih „pet i pol ljudi“ sasvim dovoljno za početak.