Na priobalnom području spomenici se pojavljuju u 4. stoljeću prije Krista i prisutni su otprilike dvjestotinjak godina, do razdoblja kasne antike. U unutrašnjosti ih ima i u rimskom dobu.

Na srednjodalmatinskoj obali pojavljuju se pod utjecajem grčkih kolonista. Radi se o stelama s arhitektonskim elementima koje razvoj nastavljaju do rimskog doba kada se pojavljuju i drugi oblici, pristigli iz sjeverne Italije (akvilejsko područje), a treba pridodati i pojavu više tipova vojničkih steli. Pojavljuju se i ugradbeni reljefi kao sastavnice većih nadgrobnih spomenika. Sredinom 1. st. nakon Krista na nekropolama se pojavljuju kamene epigrafske urne četvrtastog oblika (ili tipa košare) i raznovrsni oblici ara s natpisom koje proizlaze iz hramskog kultnog konteksta.

U sjevernoj Dalmaciji se kao nadgrobni spomenici od 1. do 3. st. pojavljuju cipusi koji potječu iz nekoliko lokalnih radioničkih centara. Krajem 1. st. pojavljuju se i prvi lokalni sarkofazi, i to isključivo u Saloni, koji nešto kasnije dobivaju standardiziranu formu. Pojavljuju se i uvezeni primjerci (atički sarkofazi, sarkofazi iz Rima), a radionice u Saloni prizvode razne tipove sarkofaga do početka 7. stoljeća. Sarkofazi su se u sekundarnoj upotrebi na području Ilirika zadržali do 16. stoljeća.

Nakon predavanja o nadgrobnim spomenicima arheologinja Diana Čorić odgovarala je na više zanimljivih pitanja posjetitelja.