Naime, u vremenu kada je većina stanovnika živjela od poljoprivrede, kuće i staje bile su pune sijena, slame i drugog gorivog materijala, pa je opasnost od požara bila svakodnevna prijetnja.

Jedan takav događaj zabilježen je u novinama Objavitelj Dalmatinski 14. travnja 1872. godine.

Prema članku, kuća Paške Roca u Vodicama, gdje se kuhala rakija, iznenada je planula. Na sreću, žandar Ante Žanjac hrabro je skočio na gorući krov kako bi spriječio širenje požara na susjedne kuće. Stanovnici Vodica, vođeni lokalnim žandarima koji su tada služili kao vatrogasci, brzo su organizirali ljudski lanac i polijevali vodu kako bi ugasili vatru. U članku se također pohvaljuju pojedini istaknuti mještani koji su se posebno trudili u gašenju požara, poput Josipa Sudarovića.

Sličan tragičan događaj zabilježen je u lipnju 1875. godine kada je požar, uzrokovan nesmotrenošću sina Ante i Ive Rokovića, zahvatio selo Tribohunj kod Vodica. Unatoč brzoj reakciji žandara i mještana, šteta je bila ogromna – procijenjena na oko 1000 forinti.

Nažalost, neki požari nisu prolazili bez ljudskih žrtava. Prema jednoj bilješci, 1873. godine u Vodicama je izbio požar koji je, osim materijalne štete, rezultirao i tragičnim gubicima ljudskih života. Ovi događaji zorno pokazuju kako su stanovnici Vodica u prošlosti, bez moderne vatrogasne opreme, morali sami organizirati gašenje požara, oslanjajući se na zajedništvo i hrabrost.

Uz članak, ustupljene su nam i fotografije koje prikazuju Franu Zenka Donadinija (lijevo na naslovnoj), vodičkog zeta, u vatrogasnoj odori s početka 20. stoljeća, što svjedoči o tradiciji vatrogastva u Vodicama.

Ovi dokumenti, koji su danas dostupni zahvaljujući naporima istraživača i zaljubljenika u povijest poput Dinka Križana Vučka i Tončija Juričeva Grginova, pružaju vrijedan uvid u svakodnevne borbe i izazove s kojima su se suočavali naši preci u Vodicama.

Fotografije: Tonči Juričev Grginov