Prisjećanje na vrime kad su višnje bile važnije od maslina
Živimo u vrimenu u kojem svi pričaju o maslini. I uju. Bilo da je ekstra ili oplemenjeno morem.
A ne tako davno, Vodičanima je višnja bila puno važnija. I vridnija. Vinova loza i višnja. Koja se brala početkom lita. Cvrčci bi pivali, a sunce peklo jače nego u ijednom drugom dilu godine. Pa bi judi u poje išli šta ranije. Neki čak i prije svanuća. Prve dvi-tri jutarnje ure skoro da je bija i gušt brati ih, a tamo negdi iza devet uri... Uf!!!
Ipak, ima jedna stvar zbog koje se isplatilo istrpiti vrućinu i lipljive ruke. Judi su se radovali povratku iz poja, ne samo zbog toga da šta prije dođu doma i osvježe se, nego i zbog činjenice da su se na tom putu prema Selu nalazili i otkupni punktovi. Koje su držali Poljoprivredna zadruga Tribunj, Šibenka, Dragi Pelajićev,...Pa bi judi odman prodali ubrane višnje i dobili novce na ruke. Koji su nešto i vridili.
Kako je to izgledalo možete viditi ako pogledate reportažu o branju višanj početkom lita devedeset i prve. Pronašli smo je u arhivi Televizije Vodice. Odlazak u poje i branje po vodiškim pojima popratile su reporterke Sanja Bekićeva i Kate Čunčilova, a sve to posnimija je Ivica Suskov.
Puno je anegdot vezano uz branje višanj. I ovaj tekst koji vas uvodi u video reportažu triba bi biti puno duži, ali ostavit ćemo to za drugu prigodu...
Živili!
Živilo Selo!
