Ma, dobro! Nećemo sad o broju trinaest. Tema ovoga teksta je podsjetnik na devedeset i prvu. Na blagoslov tri vodiška broda koji se zbija baš na blagdan svetoga Ante. Šta u to vrime nije moglo proći mimo radara ekipe Televizije Vodice. Šime Strikoman nije dozvolija da u Selu išta ostane nezabilježeno. 

Brodove je blagoslovija don Ante Skračić. On je u Vodicama bija svega nekoliko miseci. Omiljeni i iskusni svećenik, ali u vodičkom slučaju bija je “privremeno” rješenje. Do dolaska don Frane Šimata. 

Šime je izrežira da svi akteri ovoga priloga budu imenjaci svetoga Ante. Zato je ispalo baš dobro da je brodove blagoslovija njihov zenso don Ante. Koji je novinaru Zoranu Ivančevu, poznatijemu po nadimku Afrika, ispriča i neke zanimljivosti o svecu koji je zaštitnik siromašnih. Osim sa svećenikom Antom, Afrika je priča i s Antom Rocom - Krstićem, legendarnim crkvenim pivačem, pa s njegovim imenjakom i prezimenjakom koji je danas poznat kao vlasnik gospodarstva Roca u Velimu, zatim s Antom Cukrovom i njegovim istoimenim malenim sinom,  nakon njih s Antom Paladom, dugogodišnjim lučkim kapetanom koji je poznat i po bitnoj ulozi u čuvenoj trilogiji Ante Granika (još jedan Ante) o Mati Vukorepi (trilogija spada u sam vrh hrvatske dokumentaristike), i na koncu  sa najstarijim članom  obitelji Cukrov, didom Franom. Kojemu je crkveno ime Ante, ali zbog toga šta je rođen na blagdan svetoga Frane dali su mu i to ime, a kako je u onoj državi samo jedno ime moglo biti navedeno u dokumentima, izabrano je da to bude Frane. Njegov sin Ante današnja je prva fotelja našega Sela, a unuk Ante je kapetan na obiteljskim brodovima.

Danas ih imaju nekoliko, a u to vrime imali su samo jednoga. To je brod Desto po kojemu je srednji Ante dobija nadimak. Inače, malo stariji Vodičani znaju ga i ka Marka. Zapravo, puno više judi ga je baš tako i zvalo. 

Druga dva broda koji su kršteni toga dana su Toni i Marko. To su bile koće. Toni je bija u vlasništvu Marinka Lasana-Zorobabela, a Marka je u to vrime ima Ratko Bilan zvani Bojs. Pokušali su njih dvojica, po uzoru na susjede iz Tribunja, baviti se koćarenjem. Nisu dugo opstali u tome poslu. Bojs se odlučija posvetiti samo ugostiteljstvu, kojega su on i njegova Kate doktorirali, a Marinko je i dalje osta u morskim vodama ka nezamjenjivi dio posade brodova obitelji Cukrov. Uglavnom u ulozi kapetana. Inače, ovi naši Cukrovi, Franina obitelj, imaju nadimak Škikovi, a njihovi rođaci u Šepurini su Škiljkovi.  To mi je rekla gospođa Dragica, koja navraća u vodičku knjižnicu, a u Prvić se vratila nakon više desetljeća življenja po cilomu svitu. Od Slovenije i Austrije pa sve do daleke Amerike. Svugdi joj je bilo lipo, ali Šepurina je ipak nešto posebno.  

Pri kraju priloga, Zoran Ivančev je popriča i s tada mladom studenticom prava Mariom Bilan, Bojsovom kćeri. Na njegovo pitanje planira li se nakon studija vratiti doma, Mare je rekla da bi se volila vratiti. Kako je rekla, tako je i napravila. Pa sada zlata vridi materi i ocu. Pohvalno.

A sad pogledajte prilog Televizije Vodice kojeg je snimija Ivica Bilan, a za ovu prigodu ga je malo preuredija Pere Grgurev.

Živilo Selo!