Težak i more – svakodnevica koja se ne zaboravlja

– To ti simbolizira vodiškog težaka, sve težake ovoga kraja. Zatapa bačvu, onako kako se to radilo... ulijeva more u bačvu da je pročisti – opisuje Vlade, prisjećajući se vremena kada su se drvene bačve prale isključivo morem jer nije bilo kemikalija ni pumpi. – Ali ovo što su napravili dosta vjerno prikazuje kako je bilo – dodaje.

Priča o moru u bačvi

Petar Bilan detaljno je objasnio zašto se u bačvu ulijevalo more: – Vino kad iziđe, ostaje kiselina, a to je štetno. U jesen bi se bačve isprale s morem. Prvo deset dana stoji, pa se izlije, pa se ulije novo more i još par dana. More nagrize tu vinsku kiselinu i bačva je opet spremna za vino.

Osvrnuo se i na vlastite nestašluke iz djetinjstva: – Mi mularija bi znali nogom otvoriti čep, pa pusti more iz bačve. Čovik bi je nalivao cilo jutro, a mi sve prolijemo. Taka su bila vrimena.

Tomislav Ivas pohvalio je ideju, ali uz malu primjedbu: – Sve je dobro, ali fali sigaj. Nije se more grabilo kablom, nego sigjem – posebno izrađenom posudom za ulijevanje mora u „lakomicu“, drvenu posudu kroz koju se ulijevala tekućina u bačvu. – No dobro, skulptura svejedno dobro prenosi duh vrimena – zaključio je.

Što se tiče same pozicije skulpture, sugovornici se slažu da je pogodna – neposredno uz more, tamo gdje se i nalazilo mnoštvo bačvi koje su se nekad prale i slagale. – Dobra je pozicija, to asocira na to staro vrime, ovdje su stvarno bile bačve po rivi – kaže Bilan. – Ima i starih slika na kojima se vidi kako je to izgledalo – dodaje.

Skulptura Vodičanina nosi i ime

Na kraju, osvrnuli su se i na ideju da skulptura nosi ime Šime. – Pa neka bude, Šime je staro vodiško, hrvatsko, dalmatinsko ime – složili su se svi trojica.