Dvadeset pet godina već je marljiva "Inina" djelatnica, a onda je posa iz Kutjeva u Vodice doveja. Prste je u sve umišala životna sudbina. Nažalost, ovaj put ona nesritna. Priča mi kako su joj za kratko vrime umrla oba roditelja, a njezin šef na Ininoj pumpi u Kutjevu vidija da bi joj dobro došla poslovna promjena. I tako je u dogovoru liti u Vodice na ispomoć za litnju sezonu posla. I to je, kako vidin, za sve bija pun pogodak.

Odma san je doli na moru u Marini zapazija kako cila nasmijana na Ininoj pumpi sa smihon dočekuje brodove, trči, vezuje ih i nautičarima svu potrebnu pažnju i pomoć daje. Svima upada u oči ta njezina ljubaznost i volja da im pomogne pristati, rezervare napuniti i, ako zatriba, druge informacije dati. Srija san je u špici toplotnog vala kad je živa u termometru pokazivala skoro 42 grada. Ja skoro afana (onesvistija se), a ona radi tuta forca. Vidin jahtaši i vlasnici glisera viču joj: "Hvala, kapetanka!"

I u svemu tome našla je vrimena da mi odgovori na par pitanja i sve to onako s lakoćon, usput dok je punim tempom radila svoj posa i obilato se na suncu pekla.

- "Ja sam sa ovim poslom presritna, jer mi je Ina u krvi odmalena. Moj otac je isto radija ovaj posao na pumpi u Kutjevu, pa sam ga tako i ja zavoljela. Zahvalna sam mojim šefovima koji su za mene imali razumijevanja, tako da sam na kraju završila u ACY marini na moru, tamo gdje sam oduvijek željela", priča nam Ivana i dodaje:

- "Najprije sam bila gore na Ininoj pokraj kružnog toka, a onda se ukazala prilika za promjenu. Zahvalna sam kolegama koji su me jako lijepo prihvatili i s kojima odlično surađujem. Za mene je veliko zadovoljstvo kada vidim da su naši kupci nautičari kvalitetno usluženi i zadovoljni, jer mi smo ovdje zbog njih."

Na kraju će ljubazna Ivana uz obavezan iskreni široki osmijeh, s kojim nautičare u ovoj vrućini osvježava. A i nas je lipo rasfriškala i zato joj za kraj kažen: Evala i fala do drugog intervjua, naša vridna kapetanka Ivana.

Paško