Na tom malom prostoru uspijevaju banane, tamarillo (stablast paradajz), fijola, ananas, guava, cherimoya (sladoledno voće), passion fruit (marakuja) i fizalis (peruanska jagoda). Među egzotikom svoje mjesto imaju i naše domaće voćke – smokva, jabuka, marelica i čičindarica.

Posebno mjesto u vrtu zauzimaju banane koje, ovisno o uvjetima, daju od 8 do čak 25 kilograma plodova u jednoj berbi. Branko ih uzgaja već pet godina, a umjesto kupovnih gnojiva koristi vlastiti kompost od ostataka voća i povrća.

„Sve što padne s voćki vraćam natrag zemlji“, kaže, naglašavajući kako mu je cilj imati zdrave i ukusne plodove.

Cherimoya svojim slatkastim okusom i kremastom teksturom podsjeća na kombinaciju banane, ananasa i jagode, dok passion fruit osvaja mirisom i sočnošću. Fizalis, skriven u nježnoj papirnatoj ovojnici, ugodno iznenađuje kiselkasto-slatkim okusom.

Ono što najviše oduševljava jest činjenica da se na tako malom prostoru, uz znanje, upornost i ljubav prema biljkama, može stvoriti pravi mali botanički raj.

„Nije stvar u veličini vrta, nego u brizi koju mu poklanjate“, zaključuje Branko, dodajući kako najbolje vrijeme za posjet tek dolazi – kada svi plodovi dozore i dvorište se pretvori u šareni festival prirode.