Prošlo je osamnaest godin...
Jučer san pročita stari članak iz Jutarnjeg (možda je isti bija objavljen i u Slobodnoj). Iz dvi i sedamnaeste. O tužnom danu na Kornatima predzadnjeg dana u kolovozu dvi i sedme popričali su novinar Ante Talijaš i mladi vatrogasac Mario Jozić.
Mario je sticajem okolnosti izbjega sudbinu svojih kolega. Koji su mu bili i puno, puno više od toga. Stavit ću vam u ovaj tekst link na taj razgovor. U njemu je Mario našemu Anti ispriča sve šta se toga kolovoškoga dana izdešavalo.
Marija vidin skoro svaki dan. Na kafi. Koju često pijemo za istim stolom. A vidimo se i u knjižnici. U koju on nekad dođe sa sinom Marcelom, a nekad i službeno. U uniformi. Kako bi dici iz vrtića priča o svom poslu. I kako bi ih podučija šta tribaju napraviti ako se negdi oko njih pojavi vatra.
Više puta tjedno desi se da za istim stolom u našemu kafiću sidi i Ivica Strikoman. Hrvojev otac. Veliki navijač Heroja iz dvi i sedme. Malonogometnog kluba koji je osnovan s namjerom da bude trajni podsjetnik na dvanaest vatrogasaca stradalih na Kornatima. I Mario i Ivica puno svog vrimena posvećuju klubu. Pogotovo Mario. Koji je na papiru tajnik, a u praksi i sve drugo šta zatriba. U rad kluba uključeni su i Vicko Bareša, Saša Kokot-Mumlek, Ive Tarle, Ante Pražen, Rafael Gjokaj, Brane Marić, Tome Strikoman, Miro Cukrov,... Od aktivnih igrača ruku im pružaju Filip Babac, Franko Skočić, Iko Bašić i mladi Hrvoje Zurak. Kad god zatriba, spreman ka puška da im pomogne, je i bivši golman (nadam se i budući) Tvrtko Stanić. Heroji imaju vjernu publiku. Koja često potegne i na gostovanja. Poput obitelji Latin. Koja im je najvjernija. Ivana, Luigi i Ivica pojave se svugdi di Heroji igraju.
Zadnji godin Heroji igraju u Drugoj ligi. Dobra je to liga. Taman po miri. Nakon Baluna i dvorane u Čistoj, sad su domaćini u novoj dvorani u Račicama. Svi uvjeti za dobre rezultate su tu. Mada, isto ka i u slučaju velikonogometaša iz Splita, to prijateljima kluba nije najvažnija stvar na svitu.
Heroji 2007 su rođeni da bi nas povezivali. I podsjećali. Na našu dicu. Hrvoja Strikomana, Gabrijela Skočića, Antu Juričev-Mikulina i Karla Ševerdiju. I na Marinka Kneževića, Ivana Marinovića, Dina Klarića, Ivicu Crvelina, Antu Crvelina, Tomislava Crvelina, Josipa Lučića i Marka Stančića. Najmlađeg među njima. Ne mogu a da opet ne spomenem njegovih šesnaest godin i osam miseci. Toliko je ima na današnji dan prije osamnaest godin.
Ponoć je prošla. I započeja je taj dan.
Slušan Tomu Bebića. Piva pismu koju puno volin. Ča smo na ovom svitu?
Nakon Tome, slušan kako Oliver piva o životu koji je “šaka suza i vrića smija”.
Od dvi i sedme naovamo, u ovi osamnaest godin, desilo se u našemu kraju puno tužnih događaja. Mnogi su dragi ljudi otišli puno prije nego su tribali.
I danas se desila teška prometna.
Iden sad doma. Mada, teško da ću uspiti zaspati. Mislima ću biti s dvoje mladih koji su u bolnici...
Heroji iz dvi sedme žive vječno!
Vrijeme – Vodice
Kalendar događanja
