Adio Dalmacijo: Litu je kraj, Ivana se vraća doma
Kad san je prid neki dan trevija doli u Marini na pumpi, rekla mi je da joj je 15. rujna zadnji radni dan.
A to je danas, ako se ne varan. Vidin i ono pomalo ćutin, moje osobno zapaženje, kada joj je ža i da joj se s mora nigdi ne da. Ali san odma skuža, aj ča i sezona je finila, pa se simpatična i jako uslužna Inina djelatnica Ivana sa mora vraća doma.
A takav je i taj sezonski posa – gre u Slavoniju, u berbu grožđa, jer ona je iz Kutjeva. Pisali smo o njoj na početku lita kad je nautičare na pumpi oduševila svojom susretljivošću i brzom uslugom. Iznenadilo nas je to s kojom brzinom se jedna Slavonka istrenirala vezeti brod, čapati barbete i pomoći ljudima da bace pajete (bokobrane). A onda in nakon tankanja i riniti brod van rive da se ne bi uz kraj tresa oli možda bokon udrija.
Pričala mi je još prije Ivana, jednom zgodon dok san punija benzin u svoj brod, kako je došla iz Kutjeva u Vodice na ispomoć. Rekla mi je da nisan triba pisat o njoj, jer da ona samo ka i svaki drugi svit radi svoj posa. A za to je i ne triba medijska pažnja, jer nas je s prvim prilogom bija prinija i pokoji slavonski portal tu njezinu priču kako je život za Inu veza, jer u njoj joj je cili život radija otac, a i ona je već u njoj puno godina.
Opravdava san se nekako da nisan tija, a ni mislija pisat i da san možda falija. A onda reka i ono – ka, nisan se moga suzdržat kad san vidija kako je ljubazna i uslužna. Ne znan eli mi povirovala?
A inspirirala me Ivana kad je rekla da je more cili život sanjala i volila te lipe brodove. I nautički svit je zato ovo lito skuža s kojin gušton je svoj posa radila i da je žega od 39 gradi nije u glavu udrila. Ni fjaka je nije uvatila!
I zato je simpatije nautičara i brodara osvojila. Čuja san kako je neko s broda kad je s benzinske u marini odlazija vika: Fala lipa kapetanka! A ona se isto tako svitu zafaljivala, uvik vesela i nasmijana.
Čini mi se kada je sve to brzo prošlo i evo vrime odlaska došlo. A ruku na srce, pomalo ćuti se da litu dolazi kraj i da je ostala još svega jedna šetemana dan.
A šta na kraju reć osin: Adio Ivana i vrati nam se, vrati u Vodice – riva, more i brodi čekaju te i druge godine!
PAŠKO
