Sto godina života Jušte Juričev-Grginov: težak rad, vjera i neiscrpna životna snaga
Danas san drugi puta bija na rođendanu žene koja slavi stoti rođendan. Devedeset i osme to san doživija sa strinom Oršulom, a popodne i sa rodicom Juštom Grginovom.

Ne dešava se to baš svaki dan. Ima puno Vodičanov koji uvatu i priko devedeset, ali malo je oni koji doguraju do stotke. Zadnji godin to je uspilo jedino Elzi, a da je poživija još koji misec duže, sto godin bi uvatija i Mate Mihić.
Rodila se naša Jušta uobitelji Mateša, od oca Ante i matere Ive, rođene Roca. Osim nje, Ante i Iva imali su još sina Boška i ćeri Katu, Mariju i Divnu. To su ona dica koja su uspila preživiti. Jer, u to vrime bilo je puno dice koja su umirala u skroz ranoj dobi. Pa, tako i u obitelji Mateša.
Iz Bumbini, šta je Matešama obiteljska prodivka (zbog Peke ne koristin rič nadimak), otišla je Jušta u Grginove dvore. Udala se pedesete godine za Franu Juričeva-Grginova. Iz jednoga siromaštva išla je u drugo.
Frane je radija na ziđariji, a Jušta u poju. Nakopala se ona za deset životov.
U braku su dobili petero dice. Pedeset i druge rodija in se Ivan, pedeset i četvrte Marija, pedeset sedme Josipa, pedeset osme Ante i šezdeset šeste najmlađi Miko.
Iako je bija mlađi od Jušte četiri godine, Frane je uspija uvatiti jedva pedeset i sedan godin. Umra je osandeset i šeste. Ako poživi još baren koji misec, a oće, Jušta će nadživiti svoga Franu cili četrdeset godin.
Svašta su Grginovi prošli u životu. Nešto posebno teško desilo in se ratne devedeset i treće. Jedna od granata koje su padale na Vodice srušila in je kuću. Za uspomenu su je sačuvali. Stoji in u avliji. Osin te granate i ožiljaka na srcu, na taj dan, dan u kojemu je do temelja srušena i kuća Ante Janjca-Vele, podsjećaju Grginove i fotografije koje je snimija Stanko Ferić, u to vrime novinar Večernjeg lista. Jednu, na kojoj piše “Bogu fala, živi smo!” su i uokvirili i držu je na vidljivomu mistu u kući. I danas je bila pored Jušte.
A, bili su uz Juštu i njezina dica Ivan, Marija, Josipa i Ante (Miko je odsutan). I sedmero unučadi i osmero praunučadi. Došli su Jušti danas u goste i don Franjo Glasnović i gradonačelnik Ante Cukrov. I novi tišnjanski župnik don Grgur Alviž. Pozvani su na ovo posebno okupljanje i Diana i Stanko Ferić. Od rata traje povezanost obitelji Juričev-Grginov i novinarskog bračnog para Ferić.
Veselo je bilo danas i zbog malenoga Ivana. Juštinoga praunuka. Koji se rodija na isti datum ka i ona. Prije godinu dan. Sritni otac Frane, koji je ime dobija po didu, zato se dvostruko potrudija oko organizacije ovoga slavlja. Pomogli su mu puno i prijatelji. Pogotovo Ceki. Oko pripreme spize. Ničega nije falilo. I neka. Kako san već napisa, ne slavi se sto godin svaki dan.
Šta za kraj poželiti Jušti (sestrični moje matere Imelde Rocine)? Ma, ništa! Samo ću joj u ime njezine dice i unučadi zafaliti za svaki žulj koji je utkala u bolji život njihove obitelji.
Bore na njezinomu licu pričaju. O životu težaka. I našemu Selu kakovo je nekad bilo...
Živili!
Foto: Franjo Glasnović i Ivica Bilan


PENELOPA ILI TKO TO TKA?
Vrijeme – Vodice
Servisne informacije





