U takvim okolnostima, prije točno jednog stoljeća, na udaru se našla i vodička crkva Sv. Križa.

Kako donose tadašnje splitske novine Novo doba (1925.) te Jadranska pošta (1926. i 1927.), u prosincu 1925. godine iz crkve je nestala vrijedna zlatnina i srebrnina – zavjetni darovi Gospi koje je vodički puk stoljećima darivao iz zahvalnosti za primljene milosti. Vrijednost ukradenih predmeta procjenjivala se na više desetaka tisuća dinara, što je tada predstavljalo iznimno veliki iznos.

Kako je otkrivena krađa

U izvješću iz 1925. opisuje se da je remeta, koji je u ranim jutarnjim satima otvorio crkvu kako bi upalio svijećnjak, primijetio da nešto nije u redu. Svjetlo se gasilo, a kad se približio oltaru, vidio je da je dignut zastor sa Gospine slike i da nedostaje sav nakit. Tragovi blata i otisci opanaka na oltaru bili su prvi materijalni tragovi koji su upućivali na provalnika.

Žandarmerija je odmah započela istragu.

Već početkom 1926. godine objavljeno je da je uhićen Gušte Šprljan, pok. Nikole iz Vodica, koji je priznao krađu. Prema zapisima iz Jadranske pošte, dio ukradenog zlata prodao je u Šibeniku, a ostatak u Zagrebu. Suđenje je održano 1927. godine pred šibenskim okružnim sudom, gdje je Šprljan zajedno s još nekoliko osoba bio optužen za krađu crkvenih predmeta iz crkve Sv. Križa. Porota ga je osudila na pet mjeseci zatvora.

Gušte Šprljan - od osuđenika do visokog partijskog dužnosnika

Gušte Šprljan u međuratnom razdoblju bio je aktivni komunist i lokalni revolucionar. Samo šest godina nakon presude zbog krađe u Vodicama, 1933. godine ponovno je osuđen – ovoga puta na 10 godina zatvora zbog djelovanja povezanog s pripremanjem terorističkih aktivnosti, prema tadašnjoj kvalifikaciji jugoslavenskih vlasti.

Nakon Drugog svjetskog rata, usponom komunista na vlast, Šprljan postaje visokopozicionirani dužnosnik u Komunističkoj partiji Hrvatske. Njegova smrt 1954. godine ostala je nerazjašnjena i zagonetna, a vijest je odjeknula i u svjetskim medijima. U razdoblju socijalističke Jugoslavije, vodička osnovna škola nosila je njegovo ime sve do Domovinskog rata.

Ove povijesne zapise, kao i digitaliziranu novinsku građu, omogućio je Dinko Križan Vučak, istraživač arhivske i novinske dokumentacije, koji je i dostavio članke na temelju kojih je ova priča rekonstruirana.

Stara fotografija vodičke crkve objavljena je ljubaznošću Tončija Juričeva Grgina iz njegove Etnografske kibernetičke zbirke Vodica.