Na ovom koncertu nastupila je i Marija. Kumanović. Šibenka koja je tribunjska nevista. Marija radi u vrtiću. A za svoj gušt voli zapivati. Šta ne čudi. Jer stvarno lipo piva. To je dokazala i u nediju navečer. Uz mandolinsku pratnju, pivajući samostalno i u duetu s Milom. 

Zna san otprije da se Marija ugodno osjeća na pozornici. Gleda san je prije godinu dana na istoj pozornici. Tada je nastupila kao jedna od polaznika Škole gitare koju u vodičkoj knjižnici vodi Šime. Botica. Volonterski. Šime zadnje dvi godine radi kao poštar. A godinama prije toga, u Zadru je bija turistički vodič. Hvaljeni i nagrađivani. 

Kad ga je život opet doveja u Vodice, odlučija je profesionalno raditi nešto drugo. Pa je novi izazov naša u poštarskom poslu. A za svoj gušt bavi se glazbom. U kojoj je “oduvik”. Kako nije sebičan, odlučija je svoje znanje pivanja i sviranja diliti (s) drugima. U vodičkoj knjižnici okuplja sve koji žele naučiti svirati gitaru.

Od prošle jeseni, kad je Šime započeja sa Školom gitare, besplatnom školom, kroz nju je prošlo barem pedesetak osoba. I to ne samo iz našega Sela. Svi oni pohađaju tromisečni tečaj nakon kojega slidi nastup u kinu. A to budu tako lipi i zabavni događaji da mi je baš ža svih onih koji su to dosad propustili. Jedan takav bija je i sinoć. Koncert.

Na njemu je nastupilo devetero polaznika Šimine škole. Devetero hrabrih. Hrabrih, jer nije jednostavno pojaviti se na pozornici. I odsvirati i otpivati pismu. Samostalno. Jedno je kad samo prebirete po žicama. A sasvim drugo kad istovremeno morate i pivati. Ne gledajući u gitaru i svoje prste. Pred vama je mikrofon. Morate mu biti blizu. I pri tome gledati u publiku. Publiku koja je u ovim prigodama uvik sjajna. I koja zna kako nagraditi svakog od izvođača. 

Bilo je sinoć i puno suza. Od smija. I sriće. Jer, drugačije se i ne možeš osjećati kad si dio ove glazbene priče. Sinoć su u njoj nastupili Davor, Sara, pa još jedan Davor, Rebecca, Renata, Tijana, Nurfida, Alen i Leni. Leni je ovo drugo sudjelovanje na Šiminim koncertima. Nju publika uvik posebno nagradi. Publika zna prepoznati posebno dobro čeljade. 

Na kraju koncerta, zapivalo je devetero polaznika Škole i svome mentoru. Osmislili su duhoviti tekst na melodiju pisme “Vratija se Šime”. Razgalili su oni Šimino srce. Pa će se on krajem prvoga miseca opet vratiti u knjižnicu kako bi započeja novi ciklus Škole sviranja gitare. S novim učenicima.

Eto, tako van je to u poštarevim glazbenim bajkama. 

Uz ovaj tekst idu i sjajne fotografije koje je sinoć snimila Miranda Trklja. Odlično dočaravaju atmosferu na koncertu. Zahvaljujemo Mirandi što nam je ustupila svoje fotografije. 

Živili!

Tekst napisao Ivica Bilan