Vladimir Mikšić jedno je od onih lica koje ACI marinu Vodice poznaje gotovo u svakom detalju. U marinu je došao 1989. godine kao sezonac, a nakon prve sezone ostao je za stalno. Danas, nakon 37 godina rada, vođa je posade i čovjek koji je tijekom karijere sudjelovao u prihvatu i vezu na desetke tisuća brodova.

ACI marina Vodice otvorena je 1. srpnja 1984. godine, među prvim marinama na Jadranu u tadašnjem sustavu, a Mikšić je u nju stigao već u ranim godinama njezina razvoja.

•    Došao sam 1989. kao sezonac i na kraju ostao za stalno. To je bio moj početak - kaže Mikšić, prisjećajući se vremena kada je u posao ušao gotovo slučajno. 

Po struci je instalater, ali se u radu u marini brzo pronašao.

•    Kad sam prvi put došao, sve mi je to bilo novo, ali sam se brzo snašao. Kao da sam se rodio u tom poslu - govori. 

Tijekom godina posao mornara i vođe posade mijenjao se zajedno s marinom i nautikom. Nekada su mornari, uz prihvat i vezivanje plovila, obavljali i niz drugih poslova, dok je danas naglasak više na koordinaciji nautičkog dijela marine, prihvatu brodova te organizaciji rada oko travel lifta, dizalice i veza.

Mikšić kaže kako je kroz godine osobno vezao desetke i desetke tisuća brodova, a upravo iskustvo u takvom poslu često čini razliku između rutine i izvanredne situacije.

ACI marina Vodice među zahtjevnijima je i zbog svoje opreme i organizacije rada. Uz Vodice, tek nekoliko marina u sustavu raspolaže travel liftom, dizalicom i slipom, što znači da se uz redovni prihvat brodova svakodnevno organiziraju i dizanja, spuštanja, premještanja i šlepanja plovila.
•    Kod nas se svakodnevno dižu i spuštaju brodovi, organiziraju šlepanja i koordinira cijeli proces. To traži stalnu prisutnost i dobru organizaciju - objašnjava Mikšić. 

Uz tehnički dio posla, važan dio života marine čine i ljudi. Mnogi nautičari u Vodice dolaze desetljećima, a s vremenom se između gostiju i djelatnika razvije poseban odnos.

•    To više nije samo odnos gosta i marine. Ljudi godinama dolaze, vraćaju se i steknu povjerenje. Najvažnije im je da znaju kako su tu sigurni i da se na nas mogu osloniti - kaže. 

Posebno pamti goste koji su u marini od samih početaka, među njima i one koji su u Vodice dolazili gotovo čitav radni i životni vijek. Takvi odnosi, ističe, ostaju jedna od najvećih vrijednosti posla.
U njegovoj životnoj priči važno mjesto ima i Domovinski rat. Početkom rata odazvao se obrani Hrvatske te bio na ratištima na području Šibensko-kninske i Zadarske županije, kao i na južnom bojištu.

Tijekom ratnih godina sudjelovao je i u premještanju plovila iz Vodica prema sigurnijim marinama, kako bi se sačuvali brodovi od mogućih oštećenja.

•    Kad bih došao slobodan s terena, vozili smo brodove prema sigurnijim marinama. Bilo je važno na vrijeme reagirati i maknuti ih iz dosega napada - prisjeća se. 

Po završetku rata vratio se u marinu i nastavio raditi svoj posao. Bio je to povratak svakodnevici, ali i vremenu promjena u kojem se marina ponovno počela oslanjati na goste koji su se polako vraćali u Vodice.

Danas mu je posebno važno prenositi znanje na mlađe kolege. Kaže kako se u ovom poslu mnogo toga nauči iskustvom, promatranjem i osjećajem za more, vjetar i brod.

•    Nakon toliko godina već možeš predvidjeti što bi se moglo dogoditi. Važno mi je da mlađi nauče gledati brod, konop, bokobran i vitar, da znaju na vrijeme reagirati - govori. 

Upravo u radu s novim generacijama mornara vidi i jedno od najvećih zadovoljstava. Drugo je, dodaje, onaj trenutak kada brod sigurno pristane, kada je gost miran i kada zna da je došao na mjesto gdje ga netko čeka i razumije.

•    Najvažnije je da gost sigurno pristane i da mu brod ostane neoštećen. Kad to napraviš dobro, to je najveće zadovoljstvo - kaže Vladimir Mikšić, čovjek koji već 37 godina čuva ritam ACI marine Vodice.