U župnoj crkvi vjernici su sudjelovali u liturgiji bez mise, uz čitanje Muke, klanjanje križu i pričest. Oltar bez uresa i zvona dodatno je naglasio ozbiljnost dana, dok je u središtu svega bio križ – simbol koji nosi snažnu poruku vjere.

U obredu su sudjelovali i žudiji, dvanaest članova družbe koji su na početku trodnevlja predstavljali apostole, a potom kao čuvari Božjeg groba bdiju uz Kristov grob te sudjeluju u večernjoj procesiji.

Poseban naglasak večeri bila je propovijed biskupa u miru Ante Ivasa, koji je kroz snažne riječi približio duboko značenje križa.

Govoreći o križu kao nekadašnjem znaku sramotne i najteže kazne, biskup je istaknuo kako je upravo taj znak kroz Kristovu žrtvu postao „najvajžniji znak na Zemlji“, pobjednički barjak i simbol svega plemenitog i vrijednog. Podsjetio je kako križ prati čovjeka kroz cijeli život – od rođenja, preko sakramenata, do posljednjeg ispraćaja – te je postao znak koji obilježava vjeru, obitelj i identitet.

U svojoj propovijedi podsjetio je i na duboku simboliku drva: na drvu u raju započinje tragedija grijeha, a na drvu križa događa se preokret – čovjek se po Kristu ponovno vraća Bogu. Isus, razapet između neba i zemlje, preuzima na sebe svu patnju i grijeh čovječanstva te otvara put pomirenja.

„Krist je na križu uzeo na sebe sva ljudska zla i nevolje svih vremena“, poručio je biskup, naglašavajući kako je upravo u trenutku najveće patnje izgovorena i najveća poruka ljubavi: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine.“

Dodao je kako je križ mjesto na kojem se otvara srce Božje za čovjeka, mjesto gdje se čovjek može obnoviti i postati novi, drugačiji. Upravo zato, naglasio je, križ nije znak poraza, nego pobjede nad smrću.

U nastavku večeri ulicama Vodica prošla je procesija Muke Gospodnje, u kojoj sudionici kroz uprizorenje podsjećaju na događaje s Golgote. U tišini i molitvi, uz svjetlost baklji i sabranu atmosferu, brojni vjernici pratili su ovaj stoljetni običaj.