Od Rebra do vodičkog vrtića: Marina Juričev-Martinčev već 25 godina radi s djecom
Želja iz djetinjstva joj se ostvarila kada je završila srednju medicinsku školu te potom studij sestrinstva. Danas je zdravstvena djelatnica u Dječjem vrtiću Tamaris u Vodicama. Priča je to o Marini Juričev-Martinčev s kojom smo razgovarali povodom Međunarodnog dana medicinskih sestara i tehničara.
Već u petom razredu osjetila je želju da bude medicinska sestra. Nakon osnovne škole odluka o odabiru srednje škole bila je jednostavna. Želja iz djetinjstva se ostvarila. Upisala je Srednju medicinsku školu Mlinarska u Zagrebu.
- Tijekom školovanja shvatila sam koliko me ispunjava briga za druge i osjetila da je poziv medicinske sestre pravi izbor za mene. Nakon srednje škole nastavila sam u istom smjeru upisujući studij sestrinstva na Zdravstvenom veleučilištu Zagreb. Posao medicinske sestre traži puno empatije, strpljenja i odgovornosti, ali pruža i veliko zadovoljstvo – priča nam Marina Juričev-Martinčev, zdravstvena voditeljica u Dječjem vrtiću Tamaris.
Današnjih 25 godina radnog staža provela je radeći sa djecom. Počeci su bili na Zavodu za neonatologiju i intenzivno liječenje novorođenčadi na KBC-u Zagreb-Rebro, potom u Domu zdravlja Šibenik u ambulanti Vodice, kao patronažna sestra, što zauzima posebno mjesto u njenom srcu.
Prije 11 godina započela je svoju pustolovinu u Dječjem vrtiću Tamaris, gdje danas radi kao zdravstvena voditeljica. Timski uz dobru komunikaciju, empatiju, međusobno uvažavanje i zajednički interes radeći daje najbolje od sebe za dobrobit djece. Njezin posao je raznolik i ne uključuje samo brigu o djeci.
- Osim brige o zdravlju djece pratim higijenske uvjete, vodim zdravstvenu dokumentaciju, surađujem s roditeljima i odgojiteljima, stručnim suradnicima... Pratim prehranu djece, reagiram u slučaju bolesti ili ozljeda te educiram djecu i odrasle o važnosti zdravih navika i higijene – dodaje.
Marini je od svega ipak najdraži rad sa djecom. Dječja znatiželja, iskrenost i veselje pokretač su joj u svakodnevnim izazovima.
“Da li me se djeca boje?“
- Mogu radosno reći da se s takvim iskustvom nisam još susrela. A, i to je dio moje uloge u vrtiću gdje djeca trebaju imati osjećaj povjerenja i sigurnosti prema teti Marini. Djeca brzo pokažu povjerenje i ljubav, a posebno je lijepo vidjeti njihov napredak i osjećati da doprinosite njihovom zdravom odrastanju. Smatram privilegijom biti dio njihovog djetinjstva i ostaviti traga u njihovim uspomenama na vrtićke dane - govori.
Ponekad joj je teško odvojiti se od posla, posebno jer radi u sredini gdje i živi; kada se radi o djeci koja trebaju dodatnu pažnju ili kada se dogodi neka stresna situacija. Tada Marina posao nosi kući.
- Ipak, trudim se pronaći ravnotežu između privatnog i poslovnog života jer to je važno kako bi mogla i svoj posao kvalitetno raditi – zaključuje.
