U svom tekstu profesorica opisuje kako je raspelo isprva doživjela kao još jedno tradicionalno sakralno djelo, sve dok mu se nije približila i otkrila da su Krist i križ ispleteni od bodljikave žice. Upravo je taj trenutak, ističe, u njoj izazvao snažnu emocionalnu reakciju i otvorio potpuno novo čitanje poznatog kršćanskog simbola.

Prema njezinu tumačenju, bodljikava žica nije samo materijal od kojeg je skulptura izrađena, nego snažna metafora suvremenoga svijeta. Ona u sebi nosi slike ratova, granica, logora, migracija i ljudske patnje, zbog čega Kristovo raspeće prestaje biti samo povijesni motiv i postaje simbol boli današnjeg čovjeka.

Posebno ju je dojmio način na koji je autor oblikovao Kristovo tijelo od tisuća isprepletenih žica, što je doživjela kao prikaz svih ljudi koji danas trpe zbog nasilja, progona i nepravde. Djelo, smatra, promatrača poziva da se ponovno zapita o smislu Kristove žrtve i vlastitoj odgovornosti prema drugima.

U osvrtu se osvrće i na zanimljiv detalj natpisa na raspelu. Umjesto uobičajenog natpisa INRI, autor je iznad Kristove glave oblikovao riječ "ZAME", koju je pročitala kao osobnu poruku "za mene", ostavljajući pritom otvorenim mogućnost i drugačijeg tumačenja.

Na kraju profesorica naglašava kako osobno ne poznaje autora, ali da u njegovu radu prepoznaje autentičnu umjetnost i snažan autorski angažman. Bez obzira na to kako će pojedinci doživjeti ovo djelo, smatra da njegova najveća vrijednost leži upravo u tome što promatrača ne ostavlja ravnodušnim.

**Izvorni osvrt prof. dr. sc. Kornelije Kuvač:**

Doznah ime autora - ovo je suvremeno sakralno djelo Josipa Jole Mateše  u Vodicama.

Ono stoji u kutu jednoga trga, nezamjetno. Na prvi pogled, obično tradicionalno raspelo. Pogledah ga ovlaš, pomislih, od šiblja je. Približim se i u mraku ga popipam. I onda, puf!, osjetim trnce i naježenost. Moja uobičajena psihofizička senzacija pri susretu s umjetničkim djelom. Proizveo ju je materijal - bodljikava žica.

Od bodljikave žice minuciozno ispleten Isus i njegov križ. Kakav čudesan znak, simbol i poruka. Njome se interpretira, nadograđuje i aktualizira jedan posve tradicionalni motiv na koji smo se svi galantno navikli.

Raspela su posvuda, više nas se i ne dotiču. Posve smo hladni na njihovu poruku. Estetika tradicionalnih raspela djeluje nam patetično. Ne dotiču nas izrazi gotičkih lutaka na njima.

A raspelo bi trebalo ubadati ravno u našu savjest. Divim se stoga ideji bodljikave žice. Mi ni trnovu krunu danas ne razumijemo. Ali žicu gledamo svakodnevno. Ona dijeli prostore blagostanja od prodora prljavih migranata. Ona opasuje logore, vojne kampove, postavlja se na visoke zidove međudržavnih granica i usijeca u ljudska tijela u pokušaju prijelaza. Čovjeka ništa neće zaustaviti kada se uputi na put preko granica.

Životi migranata, životi logoraša, životi civila na bojišnicama ugrađeni su žicom u Isusovo raspeće. I svo licemjerje politika, od Kristova doba do danas u tom ruzinavom simbolu. 

Umjetnik je žicom ispleo Bogočovjekovo tijelo boli. Pitam se je li taj čin pletenja bio njegova osobna meditacija? U trenutku kada sam dotakla Kristovo tijelo, doslovno sam vidjela, kao u filmu, sve one ranjene raznim vrstama žica. Autor ih je uplelo u Onoga koji je na sebe primio sve boli i sve grijehe. Ali čije grijehe nose ubijena djeca Palestine, sirijska djeca koju je izbacio ocean, djeca u domovima i kampovima... sva iza nekih žica. 

Izokrenuo je umjetnik i položaj natpisa INRI, stavivši ga pod noge Isusu, a na njegovo mjesto, poviše glave, oblikovao slova ZAME. Ja sam ih pročitala kao za me (za mene). Moguće da je riječ o kratici koju nisam odgonetala. 

Ne poznajem autora, ali prepoznajem umjetnost. I autorski angažman - svidio se kome ili ne.