Na uspon je krenuo s prijateljima iz Sinja i Trilja – Anom i Josipom Čovom, Filipom Mravkom i Antom Bikićem.

Iako se Breithorn smatra jednim od pristupačnijih vrhova iznad četiri tisuće metara, Marko naglašava kako takav uspon nikako nije bezazlen.

"Breithorn je jedan od jednostavnijih četiritisućnjaka za ispenjati, ali potrebno je određeno znanje i odgovarajuća oprema. Ne penje se individualno, već u grupi, navezan užetom zbog ledenjačkih pukotina."

Iskustvo stečeno prošle godine

Ovo nije bio njegov prvi susret s velikim alpskim visinama. Prošle godine popeo se na Punta Gnifetti (4.554 m), Vincent Piramide (4.215 m) i Balmenhorn (4.167 m), čime je stekao dragocjeno iskustvo kretanja po ledenjacima.

Ovoga puta plan je bio popeti se na Gran Paradiso (4.061 m) i Breithorn. Međutim, vremenske okolnosti i vlastito stanje natjerali su ga na razumnu odluku.

"Na Gran Paradisu odustao sam na oko 3.630 metara pri ulasku u ledenjak jer se nisam osjećao dobro. Put, iscrpljenost od sezone i posao učinili su svoje. U planini ne treba ništa forsirati, pogotovo na većim visinama gdje se vrijeme može vrlo brzo promijeniti."

Dan odmora pokazao se kao pun pogodak jer je već sljedećeg jutra uspješno stao na vrh Breithorna.

"Na vrhu shvatiš koliko si malen"

Na pitanje koji trenutak najviše ostaje u sjećanju, Marko bez puno razmišljanja odgovara da je to dolazak na sam vrh.

"Najljepši je trenutak kada završi uspon. Tada se otvore pogledi, svi jedni drugima čestitamo i osjeti se veliko zadovoljstvo. Popeti se na bilo koji vrh iznad četiri tisuće metara fenomenalan je osjećaj jer čovjek tada shvati koliko je malen pred planinom."

Planina traži znanje, a ne samo kondiciju

Osim dobre fizičke pripreme, Marko ističe da su iskustvo i tehnika jednako važni.

"Na tim visinama penje se navezan užetom zbog ledenjačkih pukotina. Treba znati koristiti dereze i cepin te znati reagirati ako netko upadne u pukotinu ili dođe do proklizavanja. To se uči godinama."

Dodaje kako je upravo zato najbolje krenuti kroz planinarski klub i planinarsku školu, gdje se stječu temeljna znanja i iskustvo.

Ljubav koja te uvijek vraća

Planinarenjem se bavi rekreativno već niz godina, a sve je počelo sasvim spontano.

"Nas nekoliko iz mjesta krenuli smo zajedno planinariti. Kasnije smo se učlanili u HPK Sv. Mihovil iz Šibenika. Planina je nešto posebno. Kad je jednom zavoliš, uvijek te vuče natrag. Tamo se makneš od posla, briga i svakodnevice. Ostaneš sam sa sobom i prirodom."

Novi izazovi već se naziru

Nakon još jednog uspješnog uspona iznad četiri tisuće metara, želje za novim izazovima ne nedostaje.

"Volio bih jednog dana planinariti i na drugim kontinentima, ali obiteljske i poslovne obveze često određuju koliko vremena i novca možeš izdvojiti. Alpe su bile prekrasno iskustvo, a i Hrvatska ima mnogo predivnih planina."

Za sve koji razmišljaju o prvom koraku u planinarski svijet, Marko ima jednostavan savjet:

"Upišite planinarski klub i planinarsku školu. Tako ćete steći znanje, iskustvo i društvo s kojim ćete sigurno poželjeti ići sve dalje."

Od vodičkih plaža do alpskih ledenjaka put je dug, ali Marko Babić još je jednom pokazao da se uz iskustvo, dobru pripremu i poštovanje prema planini mogu ostvariti nezaboravni usponi.