Tribunjski 'apaurin' - nakon jada od utakmice
Do maloprije san gleda ono mučenje od baluna. Pa san se pribacija na skaline. Isprid Bumbine kuće. Slušan mladu Tribunjku. Sama je na pozornici. U parku. Svira gitaru i piva. Vruće je pa svako malo pije vodu. Bar mi se čini da je voda. Anđela joj je ime. A preziva se Grubišin. I Ković.
Piva Anđela poznate strane pisme. A piva i svoje. Autorske. Lipo mi je slušati je. Čak mi ne smetaju ni silne aute, motori i romobili. Koji stalno prolaze. Sve mi je nakon jadne igre moga Kluba podnošljivo.
Mislin na sva ta vozila. Ne i na Anđelino pivanje. (Trenutno izvodi pismu Bijelog dugmeta) Jer, ono je super. I baš joj od srca želin da se probije na našoj glazbenij sceni. I ne samo našoj. Znam kako je tanka crta između uspjeha i osrednjosti. I u sportu i u glazbi. I bilo kojoj drugoj umjetnosti ili branši.
Čini mi se da Anđela ima ono 'nešto' i da će se za nju čuti. Nadaleko. Neću duljiti. Želim poslušati njen koncert do kraja. U miru.
A, i nije mi na mobitelu baš najjednostavnije pisati. Poslat ću tekst Peri. Pa neka ga objavi šta prije.
Na kraju ću se samo zafaliti Anđeli šta mi je večeras bila najbolji mogući apaurin. Nakon igre moga Kluba...
Vrijeme – Vodice
Kalendar događanja
