Raspravu je početkom srpnja pokrenuo konobar s dvije godine iskustva koji razmišlja o odlasku na sezonu tek od sredine srpnja ili početka kolovoza pa do njezina završetka. Najradije bi, navodi, radio u beach baru.

Prema njegovu iskustvu, u dosadašnjim poslovima zajedno s napojnicama nije zarađivao manje od 2.000 eura mjesečno. Radio je, navodi, od običnih kvartovskih kafića do boljih ugostiteljskih objekata, a u razdobljima kada je radio dvostruke smjene i po 16 sati tvrdi da je mjesečno uspijevao zaraditi između 4.000 i 4.500 eura.

Takve brojke, naravno, nisu prosječna plaća konobara i riječ je o osobnom iskustvu anonimnog korisnika interneta. Zanimljiviji je razlog zbog kojeg uopće spominje Vodice.

Kao moguće destinacije za nastavak sezone izdvaja Split, Dubrovnik i Vodice. Traži mjesto s velikim brojem restorana i kafića gdje bi, uz osnovni posao, mogao pronaći i dodatne dnevnice ako za njima bude potrebe.

Njegova računica pokazuje i koliko su se očekivanja sezonskih radnika promijenila. Više nije važna samo osnovna plaća. Gledaju se smještaj, napojnice, radno vrijeme, slobodni dani, prekovremeni sati, ali i mogućnost dodatne zarade.

Da iznosi koji se spominju na internetu nisu uvijek potpuno izvan stvarnosti pokazuje i jedan ovogodišnji oglas za posao upravo u Vodicama.

Studentski centar Šibenik u lipnju je objavio oglas za konobare i konobarice za pripremu i posluživanje pića u noćnom klubu u Vodicama. Navedena satnica iznosila je 12,50 eura neto, odnosno 100 eura za smjenu, uz napojnicu od 70 do 100 eura dnevno.

Radilo se noću, od 21 do 4 ili od 22 do 5 sati, a u oglasu je navedeno i jedan do dva slobodna dana.

Ako bi se ostvarivala napojnica navedena u oglasu, jedna radna noć tako je mogla donijeti između 170 i 200 eura ukupnog prihoda. Naravno, napojnica nije isto što i zajamčena plaća niti takvu zaradu treba preslikavati na ostatak vodičkog ugostiteljstva.

Ipak, konkretan primjer dobro pokazuje zašto su poslovi na obali i dalje zanimljivi mladima i sezoncima.

S druge strane, rasprave među konobarima pokazuju da veća zarada često ima svoju cijenu.

U jednoj ovogodišnjoj raspravi o realnoj plaći konobara na sezoni korisnici kao prihvatljivu računicu spominju oko 1.500 eura osnovne plaće uz napojnice, dok pojedinci navode da ukupna mjesečna zarada može dosegnuti 2.000, 2.500 ili 3.000 eura.

No gotovo odmah uz brojke dolazi i druga strana priče – broj stolova koje konobar poslužuje, rad od deset ili dvanaest sati, prekovremeni sati, kvaliteta smještaja i broj slobodnih dana.

Upravo zato dvije osobe s jednakom plaćom na kraju sezone ne moraju imati ni približno jednako iskustvo.

Nije isto zaraditi 2.000 eura uz osmosatni radni dan, slobodan dan i osiguran pristojan smještaj ili isti iznos dobiti nakon deset ili dvanaest sati rada gotovo svakoga dana.

Poslodavci radnike traže i kada sezona već traje. Krajem srpnja na Burzi rada Hrvatskog zavoda za zapošljavanje objavljen je i novi oglas za konobara ili konobaricu u Vodicama.

To potvrđuje da odlazak na sezonu u drugoj polovici ljeta ne mora nužno značiti da je radnik zakasnio.

U ugostiteljstvu tijekom srpnja i kolovoza dolazi do promjena radnika, nekima završavaju raniji dogovori, dio sezonaca odustane, dok je pojedinim objektima upravo u vrhuncu sezone potrebna dodatna radna snaga.

Za Vodice je cijela rasprava zanimljiva iz još jednog razloga.

Kada konobar koji razmišlja gdje otići raditi među tri moguća odredišta navede Split, Dubrovnik i Vodice, to pokazuje kako naš grad među sezonskim radnicima i dalje ima reputaciju velike ugostiteljske destinacije u kojoj postoji mogućnost pronalaska posla i dodatne zarade.

A koliko se danas zaista može zaraditi na sezoni?

Sudeći prema javno objavljenim oglasima i iskustvima koja radnici međusobno razmjenjuju, dvije tisuće eura mjesečno zajedno s napojnicama za iskusnog konobara nisu nedostižne. U pojedinim objektima i uz velik broj radnih sati ukupni iznosi mogu biti i znatno veći.

No upravo broj radnih sati čini najveću razliku između dobre zarade i dobre sezone.

Jer četiri tisuće eura zvuči sasvim drugačije kada se uz taj iznos doda podatak da je netko radio dvije smjene i po 16 sati dnevno.

Zato pitanje sezonaca više nije samo koliko se može zaraditi.

Jednako je važno koliko sati, slobodnih dana i ljetnih mjeseci treba dati za tu zaradu.