Heroji s Kornata  - devetnaest godina poslije 

Lita bi Marko provodija u Tisnom. Kod babe. Materine matere. Sa trinaest godina počeja je kružiti oko tišnjanskog vatrogasnog doma. Sramežljivo. Mada nije bija takav. S nešto malo više godina posta je devedeovac. Niko sritniji od njega. Pogotovo kad je dobija svečanu uniformu u kojoj je sa svojim kolegama otiša u Vodice na vatrogasni bal. 

Sritan, presritan, bija je Marko i predzadnjeg dana u kolovozu dvi i sedme. Kad je sazna da će helikopterom ići na Kornate. Gasiti požar. Nazva je sestru i pofalija joj se. U tom trenu činilo se da srići nema kraja. A kraja je bilo. Samo koju uru kasnije... Umisto požara, ugasija se Markov život. A ima je samo šesnaest godina i osam miseci. 

Marinko Knežević i Ivica Crvelin imali su pedeset i dvi. 

Dino Klarić trideset i tri, a godinu mlađi bija je Ivan Marinović.

Ante Crvelin, Ivičin sin, ima je dvadeset i četiri. 

Tomislav Crvelin dvadeset i tri. 

Ante Juričev-Mikulin dvadeset i dvi.

Preostala četvorica, od njih dvanaest, koliko ih je stradalo na otoku Kornatu,  imali su između sedamnaest i devetnaest. To su Josip Lučić, Hrvoje Strikoman, Gabrijel Skočić i Karlo Ševerdija. 

Karlo je samo dan kasnije triba ići na maturalno putovanje u Prag. Iako se i tome veselija, nije mu palo na pamet da odmori prije puta. I da tog dana ne ode na požar. Jer, tu mladost nije tribalo nagovarati.

Oni su živili (za) vatrogastvo. 

Poput Marka u Tisnom, i vodiška dica (Ante, Hrvoje, Gabrijel i Karlo)  jedva su dočekala dan kad će postati članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva. Pa su onda u dom dolazili i kad nisu tribali. Jer su se u njemu lipo družili, a imali su tamo i svoje druge očeve. Mirka i Matu. I tajnika Gordana Alfireva. Koji nije želija živiti nakon kolovoza dvi i sedme. Pa je otiša za “svojom” dicom. 

Srića da postoje fotoaparati i mobiteli. Pa je njima zabilježen barem dio druženja te mladosti. Između odlazaka na požarišta, znali su se oni itekako dobro i kvalitetno zabaviti. Zahvaljujući njihovim prijateljima Dinu Duroviću, Slavku Minčiću, Anti Sladoljevu-Borošilu i Mariju Joziću, uz ovaj tekst objavit ćemo i puno sačuvanih fotografija koje savršeno dokumentiraju brojne zajednički provedene trenutke.Na tim fotografijama su i Vedran Juričev-Martinčev - Veki i Ante Birin - Pepo. 

Još dva vodička mladića kojih je bilo “svugdi”, a koji su nas napustili. Veki je ima sedamnaest, a Pepo dvadeset i dvi. 

Bilo bi pošteno da unuci ispraćaju dida i babu. A ne obratno. Pa kad vidin Boška i njegovu tihu Tihu, uvik se pitam kako se nose s boli za unukom Gabrom. Nadam se da im u tome barem malo pomažu prisjećanja na zgode i šaljive trenutke kojih je bilo baš puno.

Ivica Strikoman nam je za ovu priliku da fotografiju na kojoj njegov Hrvoje, Mario Jozić i Gabrijel side na kauču. U avliji Trcerine kuće u Doćinama. Njih trojica su taj kauč prethodno spustili (nosili) sa trećeg kata kuće. Nakon fotografiranja su ga ponovno nosili. Natrag. Na treći kat. Jel vam išta jasno?! Naravno da nije. Ali je komično.  To su bili oni. Ta dica. Sa svojim vicevima i idejama. I u toj i u bezbroj drugih situacija. 

Išla su ta dica i na utakmice. A volili su se družiti i uz glazbu. Veki i Ante Juričev-Mikulin odlično su i svirali. Gitare. Umjetnički su to likovi. I humanitarci. Koji su na Plavoj plaži, na poticaj Gabrina oca Joška-Jelena,  organizirali koncert za Barila. Tonča Sladoljeva. Koji je nakon pada s motora bija u komi. Imala su ta dica puno energije. Za sve i svašta. Ali  i dobra i velika srca.

Danas je točno godinu dana od još jedne tužne priče. Lani je na ovaj datum u prometnoj smrtno stradala jedna mlada cura, a još dvoje mladih teško je ozlijeđeno. Među njima i naš David Petrov. Kju. U svojim mislima i molitvama budimo i sa njim i njegovom prijateljicom. Nek nam se što bolje oporave.

Prošlu subotu ispratili smo mladog Bruna Mijata. Na srimarskom groblju. Sitimo se u svojim molitvama i njega. 

Sutra će otok Kornat orositi suze članova obitelji i prijatelja dvanaestorice vatrogasaca. I sutra i zauvik sićat će se svojih heroja Boraja, Šibenik, Vodice i Tisno. Sićat će se njih cila Hrvatska. I svi njihovi kolege vatrogasci. Diljem svita. 

Dobro razgledajte fotografije. Jer, učinit će vam se kao da su ta dica, a i svi stradali vatrogasci, i sada sa nama. Uostalom, oni i jesu sa nama.