Kad vam odmor postane nemoguć: Što učiniti zbog bučnih gostiju u susjedstvu?

Na taj nam se problem obratila čitateljica sa Srime koja, kako navodi, već drugo ljeto živi svega nekoliko metara od vile s bazenom u kojoj se izmjenjuju turistički gosti. Problem, kaže, nije u tome što se ljudi kupaju, druže ili normalno provode godišnji odmor, nego u situacijama kada glasna glazba, vika i urlikanje potraju satima.

Prema njezinim riječima, prošlog ljeta nakon poziva dolazila je policija i upozoravala goste, nakon čega bi se situacija smirila. Ovoga ljeta, međutim, prilikom jednog poziva dobila je odgovor da se tijekom dana obrati komunalnom redarstvu, dok policija može intervenirati tek nakon 22 sata.

Upravo je taj odgovor otvorio pitanje koje vjerojatno zanima mnoge stanovnike turističkih mjesta: znači li to da se tijekom dana mora trpjeti baš svaka razina buke?

Ne baš.

Zakon o zaštiti od buke zaštitu od buke predviđa tijekom cijelog dana, pri čemu razlikuje dnevno, večernje i noćno razdoblje. Postoje i propisane dopuštene razine buke ovisno o namjeni prostora.

S druge strane, pitanje javnog reda i mira nije jednostavno vezano uz trenutak kada sat pokaže 22 sata. Ministarstvo unutarnjih poslova u svojim pojašnjenjima navodi da se prekršaji protiv javnog reda i mira mogu počiniti, među ostalim, glasnim reproduciranjem glazbe, vikom, svađom, lupanjem i na druge načine kojima se na nedozvoljen način remete mir, rad ili normalan život građana.

Naravno, to ne znači da će svaka glasnija glazba usred ljetnog poslijepodneva automatski predstavljati prekršaj. Okolnosti svakog pojedinog slučaja su različite, a procjena ovisi i o intenzitetu, trajanju, mjestu te posljedicama koje takvo ponašanje izaziva.

Čitateljica sa Srime kaže kako je pokušala problem riješiti i preko agencije koja dovodi goste. Gosti su, prema informacijama koje je dobila, upozoravani, ali se problem ponavlja. Nakon najave da će zbog učestalog narušavanja mira razmotriti podnošenje prekršajne prijave, kaže da je došlo i do verbalnog sukoba s vlasnicom objekta.

Ovaj slučaj zato otvara šire pitanje suživota stanovnika i turističkog smještaja.

Nitko od gosta koji je platio svoj godišnji odmor ne očekuje da uz bazen razgovara šapatom niti da se nakon ručka povuče u sobu. Ali jednako tako činjenica da je netko na godišnjem odmoru ne znači da ljudi u susjednim kućama tijekom nekoliko mjeseci turističke sezone trebaju zatvarati prozore i odustati od korištenja vlastitih dvorišta i terasa.

Posebno je to osjetljivo u naseljima poput Srime, gdje su obiteljske kuće, apartmani i kuće za odmor često udaljeni tek nekoliko metara jedni od drugih.

Turizam i normalan život lokalnog stanovništva ne bi trebali biti suprotstavljeni. Većinu vremena dovoljne su obzirnost i jednostavno pravilo koje vrijedi s obje strane ograde: uživaj u svom odmoru, ali ne na način da susjedu njegov vlastiti dom postane mjesto od kojeg bi najradije pobjegao.