Generacija 1954./1955.: Mladost od sedamdeset i dvije godine
Svaka srimarsko-vodiško-tribunjska generacija ima nekoga ko je u stanju napisati pokoju rič. O danima provedenima u zgradi u kojoj ja ovo sad pišen. U Staroj školi. Namjerno koristin veliko slovo u prvoj riči. Jer mi ona nije samo zgrada u kojoj san proveja osan godin školovanja. Ona je puno više od toga. I ne zbog toga šta u njoj i dan danas provodin puno vrimena. Radeći u knjižnici. Ona mi je podsjetnik da su i u prošlosti u Vodicama živili neki puno sposobni i pametni judi. Poput Enrika Čičin-Šaina koji je za svoga načelnikovanja „podiga“ školu. I veliki porat. I to svojim novcem. A o njemu se tako malo priča.
Jedan od onih koji bi o svojoj generaciji moga štogod napisati je i Tribunjac Rokica Ferara. Košarkaški entuzijast i nekadašnji dopisnik Slobodne. I svašta još kad je njegov Tribunj u pitanju. Tu ponajprije mislin na utrku tovarov. Rokica sigurno zna puno više od mene o judima iz generacije rođene pedesetčetvrte i pedesetpete. Pa bi moga o sebi i njima i knjigu ispisati. Možda i oće. Večeras se zadovoljite sa nekoliko rečenic koje ću o njima napisati ja. Uz pomoć Anke Jankov. Rođene Bilan.
Maloprije su se njeni vršnjaci skupili na prostoru isprid lokalov na rivi. Kod velikoga spomenika. Pere ih je slika. Njih tridesetak. Mladosti od sedandesetdvi godine.
Sve ih znan. I moga bi napisati poseban tekst za svakoga pojedinačno. Evo samo kad bi krenija od onih koji su bili sportaši. Osim Rokice, među ovom ekipom su i rukometaš Tonči Trcera i nogometaši Omer Ređepović i Ante Juričev-Sudac zvani Čele. Koji su večeras aktivni i u nekim drugim ulogama. Omer peče ribu na Ribarskoj fešti, a Čele vozi turiste po Selu. Skoro san zaboravija Čunčila i Pola. Tonča Šprljana i Vinka Poljička. Mislin da nije bilo bolje generacije nogometaša od ove. I balotaš Jure Arambaša je sa njima. Bome. Sama krema sportašov u našemu kraju.
Lipo san se sad zafrka. Jer san iša ikoga spominjati. Šta će mi sad reći Slavica Petrov, Ksenija Borošilova, Filka Ikoličina, Marija Lambaša ili rodica Iva-Ljubica Rusova? Pa meštar od tunje Šime zvani Krompo.
Pa Neven Srdarev, najboji slikar među konobarima. Valjda se neće jutiti šta in samo ime spominjen.
Ma, sad ću nabrojiti i sve ostale sa spiska kojega mi je dala rodica Anka! Spiska živih.
To su: Elvira Bauer, Marija Udovičić (koja ima mater od sto i jedne godine), Marija Mihić, Vjera Lingoševa, Željka Jurković-Košova, Siba Roca, Ivanka Ivas Turina, Karmela Pelajić, Zvjezdana Livić Radić, Zdravka Jakovljević, Rajka Pongrac, Ksenija Juričev-Barbin, susjeda Jadranka Ivas Šević, Jadranka Cukrov, Slavica Stipaničev, Alma Grubelić, Lidija Jabuka, Ive Šprljan-Mlako (o njemu najviše znan:-)), Slavo Poličev (svako jutro se trevimo kod vrtića), „Slovenac“ Vinko Sladoljev, ugostitelj Milivoj Jankov-Jujev, legendarni Goran Ivas zvani Klipa, „blatari“ Joso Zanze i Lovre Srdarev-Titin, Stojan Kumanović, Gojo Durmanić, Slobodan Ukić, Aldo Radovčić i Božidar Bratić.
Vridna Anka mi je napravila i popis umrlih. Kaže da je to skoro cili jedan razred.
Od Vodičanov su umrli Rude Fržop-Šarin, Ante Radin-Mačukat zvani Mačak, Josip Kranjac zvani Tujo, Stanko Sladoljev-Stanketa, Ivica Furlan-Maco, Jadranka Bastić, Miko Mihić-Martinelov i Ina Palunko.
Od Tribunjcov Joško Jugov, Tonči Vlahov, Stipe Perkov, Boško Komazec, Nediljko Stipaničev, Čedomir Grubelić, Dragutin Butko, Božidar Tomažin i Anđelka Cvitan.
Iz generacije je i jedan umrli Gaćeležanin. To je Joško Tabula.
Vodičane san sve dobro zna.
Neka svi počivaju u miru.
Inače, Vodičane su prve četiri godine učile Sonja Ševerdija i Zlata Rakić, a od petoga do osmoga razrednice učenicima iz ove generacije bile su Ljubica Popov i Vera Karin.
Eto, toliko za večeras. Svima iz ove ekipe želin dobro zdravje. I da Anka dogodine ne mora ovaj zadnji popis dopunjavati.
Živili!
