U Švedsku se mora, a iz Vodic mu se ne gre
Litu se još ne da poć ča. Na Lovetovu još ima lipo turista. Buking radi ka Anjc A. E, sad se najbolje gušta, kada je pala ta nesritna žega šta nas je cilo lito tukla s tim visokin temperaturama, kad je provinj zna pokazivat i 40 stupnjeva.
Prema dosad viđenome mogla bi biti i lipa turistička posezona, jer nikome se kada doma ne da. Ko će ovo lipo more i sunce sad zaminit s debelim gućama, mudantama i kapotima. A Vakula ćakulaje kako će i cila jesen u nas biti lipa.
A moj kumpanjo Frane gre u Švedsku ča, vraća se čovik u sridu doma. Ovo lito u Vodicama je učinija više od četiri miseca. Otkako je ovdi kupija stan, čovik u Mediteranu gušta i zna da ovo sunce i more niko platit ne more. Nima tih pinez kad se zna šta more more napravit čoviku za zdravlje. Da kosti manje bole i cili organizam življe gre. Oli šta bi reka moj jedan kumpanjo iz Krležine, more snagu čoviku daje i u bolest ga ne molaje.
Zna to šjor Frane pa svu ovu našu lipotu on prenosi na Švede. Svaki Božji dan meće in na Fejs novi video uradak ili galeriju slika upotpunjuje s novim morskim fotkama. Kud ćeš boljeg turističkog ambasadora-veleposlanika.

Ali sad mu se neće biti lako prilagoditi na hladnu švedsku klimu, dugu zimu, kratke dane i duge noći. A ne ka u Vodicama, sunce usrid zime kad upeče, a niki fetivi se kupat gre. Kad se toga siti, kaže mi kako bi moga i cilu zimu u Vodicama učiniti.
Ali dica i unučad su mu gori pa zna se da svaka tica svome jatu leti i krv nije voda i vuče, vuče bliže svomu. Takva je sudbina većine gastarbajtera, ali Frane ne krije kako bi i cilu godinu moga u Vodicama učinit. Polako pronalazi prijatelje s kima bi moga bit, ali boji se kako bi mu moga njegov mali unuk zafalit, jer ga je naučija svaki dan gorika iz vrtića doma vodit. Pa kada dide u Malmöu ni, mali svojim odgajateljima govori di mu dida liti užije i živi, u Croatiji, na moru u Vodicami.
A kad se dida u Švedsku vrati, oće s gušton slike iz Vodic pokazivati, a oni se onda dive i propagandu među svoje Švede šire, pa mnogi od njih tako u Vodice liti zavire. To Franu najviše veseli, da se dobra vibra o Vodicama i Hrvatskoj sviton širi i da se zna koliko je naša zemlja lipa.
Gradonačelnik mu se svidija
– Čini mi se da ta usmena predaja ima efekta među strancima. To vidim ja među mojim Šveđanima, prijateljima i radnim kolegama mojim i moje djece. Mnogi su došli u Vodice i bili ugodno iznenađeni viđenim i doživljenim, jer je ispalo bolje od očekivanog. Posebno su ih osvojile te naše prirodne ljepote, ugodna klima s puno sunca i topla, čista mora, što njima u Švedskoj nedostaje. Zatim Vodice kao lijepo mjesto sa svim potrebnim sadržajima za turiste, posebice dobro opskrbljenim trgovačkim lancima. Neki su se zato ovdje odlučili kupiti apartman ili stan, ovisno o mogućnostima, i kako kažu, nisu se pokajali jer svaku malo skoknu u nas. A onda još jedna zanimljivost koja kod njih nije uobičajena, da se na svakom kantunu i u svakom trenutku u nas može kupiti pivo, vino, šampanjac ili štogod drugoga za na ulici nazdravljat. Ako tome još pridodamo i povoljnije cijene tih pića u nas, onda je to za njih isto jedna privlačna stvar. A da ne govorimo o tim našim dalmatinskim vinima, rakijama i likerima. Inače
Šveđani volu potegnit, pogotovo na odmoru malo se opustit i znaju se ljudi od srca razveselit – govori nam Frane.
Zna naš meštar i susjede okupit, zajedno se razveselit, nazdravit i bokun gorika u Pavinim dvorima opustit. Drago mu je šta je ovo lito i gradonačelnika šjor Antu upozna, doli na kantunu blizu Gradskog poglavarstva. Kaže, čovik mu se ono na prvu svidija i naša vrimena za malo, onako usput, proćakulat.
Ima ga je štogod i za pitat, ali se nije odma svega sitija jer se sve brzo i iznenada odigralo. Tako ga susjedi sad u šali i zadirkuju da će za pitanja biti još vrimena, jer kako je komunikativan, najbolji bi bija za misnog povjerenika. Pa da bar u Gradu zastupa ovaj furešti svit doli ispod Kauflanda, u ulici koja željno očekuje asfalt i uličnu letriku dobit. Jer volija bi to Frane znat, kad će javna rasvjeta u njegovoj ulici zasjat i prekrite je asfalt.
A šta reći Frani za kraj nego: adio šjor, i dalje nas lipo u Švedskoj reklamiraj i gledaj čim prije vratit se u naše lipe Vodice. Ali vidin, ža mu je poć ča. Osta bi on još koju šetemanu dan da ima direktne avionske veze do njegovog grada.
Ovako nima druge nego: Zbogon Vodice, litu je mome kraj.
PAŠKO
