Žive li Vodice samo dva mjeseca godišnje?

A onda dođe rujan.

Grad se ne isprazni preko noći, pogotovo posljednjih godina kada lijepo vrijeme i tijekom rujna zadržava dio gostiju, ali promjena ritma postaje vidljiva. Turista je postupno manje, dio sezonskih objekata zatvara vrata, smanjuje se broj događanja, a s dolaskom kasne jeseni Vodice ulaze u sasvim drukčiji dio godine.

I tu se nameće pitanje koje nije novo: mogu li Vodice živjeti od turizma znatno dulje od nekoliko ljetnih mjeseci?

To nije samo vodički problem. Gotovo cijela hrvatska obala desetljećima pokušava smanjiti snažnu ovisnost o srpnju i kolovozu. Upravo je razvoj cjelogodišnjeg i regionalno uravnoteženijeg turizma jedan od važnih ciljeva hrvatske Strategije razvoja održivog turizma do 2030. godine.

Vodice pritom ne kreću od nule. Turistička zajednica grada Vodica još je 2018. godine pokrenula projekt integralnog upravljanja kvalitetom destinacije, kroz koji se, osim turističkih pokazatelja, prati zadovoljstvo gostiju, kvaliteta ponude, ali i stav lokalnog stanovništva. Već tada se među željama i potrebama isticalo produljenje turističke sezone.

Osam godina poslije pitanje ostaje aktualno.

Jedan dio odgovora ne ovisi o Vodicama. Većina obitelji s djecom putuje tijekom školskih praznika, velik dio godišnjih odmora u Europi i dalje je koncentriran na ljeto, a model odmora „sunce i more“ prirodno najviše gostiju dovodi upravo tijekom najtoplijih mjeseci.

Postoji, međutim, i druga strana. Ako su smještaj, ugostiteljstvo, zabava i događanja najvećim dijelom prilagođeni srpnju i kolovozu, teško je očekivati da će gost u studenome imati jednako mnogo razloga za dolazak.

Tu nastaje svojevrsni začarani krug. Ugostitelj neće raditi ako nema gostiju, gost neće doći ako nema dovoljno otvorenih sadržaja, a organizator teško može računati na veliku posjećenost ako je grad izvan sezone već u zimskom ritmu.

A Vodice zapravo imaju dosta toga što ne ovisi o kupanju.

Blizina Krke i Kornata, otok Prvić, marina, biciklističke i pješačke rute, gastronomija, hotelski kapaciteti, sportska infrastruktura i položaj u središnjoj Dalmaciji mogu biti razlog dolaska i kada temperatura mora više nije glavna tema.

Posebno proljeće i jesen nude prostor koji možda još nije dovoljno iskorišten.

Sportski turniri i pripreme klubova, biciklistička i druga outdoor događanja, gastro vikendi, manifestacije posvećene vinu, maslinovu ulju i domaćim proizvodima, kulturni programi, konferencije, stručni skupovi, festivali, programi vezani uz lokalnu baštinu ili organizirani boravci starijih gostiju samo su neki od sadržaja koji ne trebaju srpanj niti 35 stupnjeva.

Dio toga u Vodicama već postoji. Pitanje je može li ga biti više i može li se dovoljno sadržaja povezati tako da gost dobije razlog ostati nekoliko dana, a ne samo doći na jedno događanje.

U toj priči posebno mjesto mogao bi imati kongresni i poslovni turizam. Vodice već imaju iskustvo i infrastrukturu za organizaciju kongresa, konferencija, seminara i poslovnih skupova, prije svega u većim hotelskim kompleksima.

Upravo takav turizam ima jednu veliku prednost – ne treba mu srpanj i kolovoz. Poslovni skup od nekoliko stotina sudionika u listopadu, studenome, ožujku ili travnju puni hotelske sobe, ali istodobno stvara goste za restorane, kafiće, taksi prijevoz, izlete i druge usluge u gradu.

Zato bi kod budućih hotelskih investicija možda važnije pitanje od samog broja novih kreveta trebalo biti što novi hotel ili proširenje postojećeg može ponuditi izvan glavne sezone. Kongresne dvorane, wellness, sportski sadržaji, zatvoreni bazeni i drugi sadržaji koji mogu funkcionirati cijele godine za produljenje sezone mogu vrijediti više od još jednog velikog smještajnog kapaciteta koji će najveći dio prometa ostvarivati samo tijekom ljeta.

Olympia je dobar primjer takvog smjera razvoja. Uz veliki smještajni kapacitet razvijala je kongresne, wellness, sportske i druge sadržaje koji omogućuju poslovanje i kada klasična ljetna sezona završi. Sličan smjer, bilo kroz nove investicije ili modernizaciju i proširenje postojećih hotela, mogao bi biti jedan od načina daljnjeg razvoja vodičkog turizma.

Možda bi pritom trebalo promijeniti i način na koji gledamo turistički uspjeh.

Vodicama u špici sezone teško da treba još veća gužva. U pojedinim danima srpnja i kolovoza pritisak na promet, parking, plaže i infrastrukturu već je velik. Mnogo bi vrjednije bilo kada bi dio turističkog prometa koji se danas koncentrira u nekoliko tjedana bio raspoređen na travanj, svibanj, lipanj, rujan i listopad.

Od toga ne bi korist imali samo hoteli i iznajmljivači.

Dulja sezona značila bi dulje poslovanje restorana, kafića, trgovina i drugih usluga, više mjeseci rada za sezonske radnike, stabilnije prihode poduzetnicima, ali i življi grad za ljude koji u Vodicama žive svih dvanaest mjeseci.

Naravno, cjelogodišnji turizam ne znači da Vodice u siječnju trebaju izgledati kao 10. kolovoza. To vjerojatno nije ni moguće, niti bi bilo poželjno.

Ali razlika između cjelogodišnje destinacije i izrazito sezonskog mjesta ne mjeri se time jesu li plaže pune u prosincu. Mjeri se time postoji li i izvan ljeta dovoljno razloga da netko dođe, prespava, pojede ručak, posjeti događanje, ode na izlet i poželi se vratiti.

Vodice su već dokazale da ljetnog gosta znaju privući. Sljedeći veliki turistički iskorak možda nije još više gostiju u kolovozu, nego stvaranje razloga za dolazak onda kada se ljetne gužve povuku.

Ako se u tome uspije, travanj, svibanj, rujan i listopad više neće biti samo mjeseci prije i poslije sezone, nego njezin sastavni dio. A dugoročno bi upravo to mogao biti pravi pokazatelj uspjeha vodičkog turizma.