Prvić Luka: Ugor u bunaru!

Kada Lovri Lučevu Ugoru, vlasniku obrta za visinske radove “Ugor”, kažu da priča ko iz bunara, možda je to zato što je stvarno u bunaru. Ovaj put ga je u bunar spustila Udruga Otok u Prvić Luci, u sklopu projekta “Naša djeca - naši izvori”. “Može”, viknuo bi Ugor iz bunara, pa bi na površinu izranjale kante pune šute, mulja, nešto plastike i metala.

Akciju su pratili Antonia Dobrota iz Udruge Otok, Slavica Perišić, zaposlenica DVD-a Prvić Šepurine, i Luka Mažibrada, vatrogasni dobrovoljac. Njihov zadatak je, između ostalog, uključivao rukovanje pumpom koja je od ranog jutra praznila bunar, a koji se stalno punio vodom. Otkud ta silna voda?!

Dozvole, suglasnosti i privole

Da su špiljski ljudi morali tražiti dozvolu za grafitiranje, recimo, Romualdove pećine, ne bismo nikada saznali ništa o životu u Istri 30 tisuća godina prije. Danas, s druge strane, moraš tražiti dozvole ama baš za sve i na sve strane. 

Otvaranje i čišćenje bunara odobrili su Konzervatorski odjel u Šibeniku i Grad Vodice. U planu je bilo čišćenje dva od četiri luška bunara. Prva dva, kod objekta Dva bunara, isključeni su prethodnim pregledom kada je ustanovljeno da su vrlo plitki, blizu mora, a voda u njima pretežno slana.

Treći bunar u sklopu kompleksa “Naša djeca” ostatak je nekadašnje plemićke rezidencije. Kruna bunara je specifična i tipične za razdoblje gradnje. Bunar je uzak i bit će predmet nekih budućih aktivnosti Udruge, jer otvaranje i čišćenje toga bunara zahtijeva dozvolu za korištenje prostora Grada Vodica uz fizičku prisutnost konzervatora ili arheologa.

Stavi li se ikada neki od prvinskih bunara u funkciju, trebat će još dozvola Hrvatskih voda za izdavanje vodopravnih uvjeta i vodopravna dozvola za zahvaćanje podzemnih voda.

Dobra voda brijege dere

Vratimo se četvrtom bunaru. Njega otočani nazivaju Dobra voda i on je posebna priča. Upravo taj bunar zvijezda je ove akcije. Smješten na javnoj površini iza igrališta ili, ako vam je tako draže, ispred Crkve Gospe od Poroda, nosi ime koje mu savršeno pristaje. Dok su mnogi drugi otočki bunari tek skupljači škrte kišnice ili nude slankastu vodu procijeđenu kroz porozni krš, ovdje iz dubina izvire čista, slatka i pitka voda. Ona je napajala čitavo selo do 1978. godine kada je na otok stigla moderna vodoopskrba.

Da je voda život, stara je i slojevita istina. U Dobroj vodi krilo se puno više od puke životne neophodnosti vode. Uz rub ovoga bunara živilo se, sastajalo, pjevalo i smijalo. Tu su se izmjenjivali stidljivi pogledi dok se čekalo na red s bocunima, tu se udvaralo, a pod okriljem sumraka možda i ljubilo. Bunar je bio kucajuće srce mjesta, svjedok prvih simpatija i (ne)raskidivih veza.

Danas, kada su špine otplavile stare navike, bunar je pao u zaborav, prepušten tišini ruba sela i nezaustavljivom grickanju zuba vremena. U svojim tamnim, vlažnim dubinama ljubomorno čuva miris i dah prošlosti. Dobro je to oćutio Ugor dok se polako spuštao u njegovo sedam metara duboko, kamenom popločano, okno. Na bočnoj strani bunara, pri samome dnu, ukazala se duboka kamena usjeklina - skrivena žila kucavica otoka. Upravo otuda neprekidno izvire ta silna voda, bistra poput suze i hladna poput noćnog burina. Voda koja je izvor života Prvića.

Čist bunar, dug zahvala

Čišćenjem Dobre vode, Prvić Luka ne obnavlja samo stari kameni zdenac. Iz zaborava budi uspomene, vraća poštovanje prema izvoru na kojem su stasale generacije i ponovno oživljava mjesto na kojem će se, uz gospu od Poroda, možda roditi neke nove otočke priče. 

Udruga Otok ima dugu listu zaslužnih, spomenut će samo Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova EU koje financira projekt, i uputiti posebne zahvale DVD-u Prvić Šepurine i Austrijancu iz susjedne kuće koji je posudio alat za zbrinjavanje otpada i mulja iz bunarske dubine.

Tekst i foto: Antonia Dobrota