Trapez gaće, kurdele i garifuli: Dica cvića ponovno na okupu

Piše: Šime Kumanović

Ispred stare škole u Vodicama, već oko pet i pol sati predvečer, počeli su dolaziti školarci sedamdesetih godina, u rakamanim košuljama ili na mrliće s velikim kragnama, u trapez hlačama širokih i tamašnih nogavica, u ćalama, raštrkanih kosa i s kurdelom oko glave, kao iz kultnog filma "Kosa" Miloša Formana iz 1979. godine, kada je ova generacija cvića iz grada cvića i njegovih satelita završila osmi razred.

U vrime dice cvića i broadwayskog mjuzikla 1968. godine, članovi ove generacije osmaša bili su mala dica od jedva četiri godine, ali im je taj film dao timbar.

Pobjednica Ankica

Apsolutna sinoćnja pobjednica ove mode bila je Ankica Roca, odmah do nje Branka Juričev Martinčev, pa Irena Sladoljev, a od muških su se posebno istaknuli Đuza, Njušo i Gile.

Drugima koji nisu bili tako originalni u "dress code-u" sedamdesetih bilo je žao što i oni nisu došli tako lepršavi, ili barem s garifulom u kosi.

Izljubili su se, izgrlili, izminili po koju besidu, pa je uslijedilo tradicionalno litretavanje svih skupa ispred stare škole.
Tamo iza škole, gdje je u vrime sedamdesetih bila ledina za frndojanje na tjelesnom, nisu se uspjeli litretati jer im je zaprijetila kazna za parkiranje ispred škole. Bila je to Buvina želja, koju će, rekli su, ispuniti na okupljanju dogodine.

A onda je krenula kolona automobila i motora prema Tribunju, jer je ove godine došao red da Tribunjezi organiziraju druženje u Tribunju.

Iste večeri u selu je bila druga večer događanja "Tribunjske litnje jeseni", pa je bilo teško naći slobodno misto za parkirati auto, ali ova snalažljiva generacija se snašla kao i uvik te je stigla na vrime ispred kultnog tribunjskog restorana "Luna" od obitelji Unić, koji ima tradiciju baš od tih sedamdesetih godina prošlog vika.

Uvodna čašica dobrodošlice, lagana glazba raspoloženja s razglasa i zabava je mogla početi.

"Talk show generacije 64/65"

Posli prvoga pijata uslijedio je početak programa za prodivertati se, s dijelom pripovidanja, pisme i plesa, izvorne himne generacije i pisama napravljenih specijalno za ovu generaciju.

Svi su sudjelovali od dragosti, a neki od njih bili su posebni gosti pa su mogli ispripovidati nešto iz svoga života, iz školskog doba te iz zadnjih četrdeset i sedam godina.

Sva pripovidanja pratila je prigodna glazba i najave iz sedamdesetih. Bilo je tu jako zanimljivih štorija iz školskih dana, ali i iz odraslog života – o poslu, hobijima, obitelji, dici i unucima.

Mirjana ima dite od 44 godine i unuka od 21

Apsolutna pobjednica generacije po starosti svoga diteta i unuka postala je Mirjana Juričev. Ona ima sina od četrdeset i četiri godine i unuka od 22 godine. Pobjedu je odnila u pripetavanju s Ankicom Roca, koja također ima jedno dite od toliko godina, ali koji misec mlađe. Ima ih još s tako odraslom dicom, od priko četrdeset ili blizu četrdeset godina, i s gotovo po tri, četiri ili više unuka i unuka, a njima je samo šezdeset i koja godina povrh.

U dobrom raspoloženju otkrile su se još neke tajne. Jojin sin Joja iz Tribunja ispripovidao je svoj put od Tribunja do Sydneya u Australiji i nazad, Đuza i Gile ispripovidali su svoje životne strasti, Puran je pripovidao kako je rastao u tradicionalnoj dalmatinskoj famiji s ocem koji ga je svako malo ritkao i izveo na pravi put. Njušo je konačno otkrio kako su on i Pikola doživili hladni tuš na Plitvicama di su se našli u avanturi nakon što su krenuli u Legiju stranaca s niti jedanaest godina u guzici, u šestom razredu osnovne.

Ivasica je isto imala štošta za ispripovidati na temu mlade matere od sedamnaest godina, a Macan Mlakov o razlozima njegovih kašnjenja u školu za koje ga nitko i nikad od nastavnika i nastavnica nije pitao, a bili su više nego opravdani.

Branka je plesala i pričala o njezinoj zahtjevnoj svakodnevici, a Miro o svojim odlukama koje je donosio za vrime studija u Zagrebu i pri povratku u Vodice. Ljiljo Brumina je pričala o svojim pothvatima i o tomu koliko voli svoj posal u tribunjskoj ribarskoj zadruzi Adria, a Divna Sučeva o tomu kako se načinja kulenje po vodiški s kapulom, blitvom, zeron mesa, pazdejom... i kako se muti tisto za pršunate.

Bilo je još puno šesnih štorija od Irene Sladoljev, Zdenke iz Sovje, Vale Rudine, Nenade Stipičine i od svih drugih kolega i kolegica ove zdrave i vridne generacije iz '64. i '65. godine. Štorije su se pripovidale i u produžecima posli ponoći u obližnjem kafiću u staromu selu, sve dok se generacija nije "rano" vratila doma.

"Franje, laštik & rock 'n' roll"

Između Vodica i Tribunja
još fafarinka stara u snovima stoji.
Pod njenom sjenom,
mladosti naše dane broji.

Dok vitar s Plave plaže
miris soli nosi,
bili smo dica s ijadu snova u kosi.

U mesnici Strikoman
kupi se mortadele oli šunkerice
i kvarat kruva za spas,
pa posli velikog odmora,
natrag u školu na tuta forca gas.

Refren:
Digni čašu visoko za dane te,
za našu staru školu, za zlatne sedamdesete!
Rock 'n' roll u srcu, u očima stari sjaj,
Ova naša priča nema, nema kraj!

Krug oko hotela Punte,
Pa na košarku oli na male branke,
trči, skači, do kraja fizičkog, nema stanke.

Prije škole biciklu ostaviš
u dvoru kod našega Buve,
pa u školu brže bolje,
dok podvornik Bogde i dežurni
vrata škole ne zatvore.

Fizički smo imali u od marendavanja sali,
kad se kiša vani sprema,
al' od Krkinih Vita sendviča
slađeg ila nema.

Štije se na odmoru Modra lasta,
piše se tajno Lastanu,
oli u slastičarni na krempite
svi u red stanu.

A kad dođe Uskrs,
čuvari tradicije stare,
Žudije naši ponosno
pred oltar koračaju i stražu jave.

Babac, sam sidi na klupi u parku,
Ljiljana Bareša traži novu barku.
Anita svoju budućnost planira,
Đuza šarmira, a Gile na motorinu đira.

Kejo i Josipa lagano se njišu,
a Puran i Buva štorije pišu.
Ivica Franin i Žući napreduju,
Mihovilka i Vesna,
od njih prijatejstvo očekuju.

Ante Skočić voli Hajdukove titule,
a Divna Sučeva se uči činiti fritule.

Mikica, Bokica i Slavica priko Pojane prolaze,
Irena, Blaža i Branka u susret im dolaze.
Jelena i Majda u ritmu se vrte,
Dok Zoran i Gorana pivaju bez muke.

Refren:
Digni čašu visoko za one dane te,
Za našu školu, za zlatne sedamdesete!
Rock 'n' roll u srcu, u očima stari sjaj,
Ova naša priča nema, nema kraj!

Zvoni za sat, u razred ulaze oni,
Naši profesori, strogi al' dragi ka spasić zvoni.
Komačar iz likovnog crta neki novi svit,
Tatjana Roca iz glazbenog svira nam hit.

Le Ševr na francuskom tiho "bonjour" zbori,
dok u Darinki Mikulandri i Dragici Herceg hrvatski gori.
Pina nas uči prirodi, biologiji i cviću,
S Lenkom na zemjopisu tražimo gradove na sriću.
Lovrić i Ema matematiku u glavu nam meču,
Iz fizike Rakić, daje nam formule za sreću.
Blaža iz istorije priča o davnom vijeku,
sa Bonafačićem na tehničkom stvaramo maketu.

Čimple na fizičkom traži trk i skok,
Marija Paškov kemiju spaja u naš rock.
Osa iz hrvatskog strogo gramatiku brani,
Bili su to pravi profesori i naši najboji dani!

Pakuj se za pozdrav proliću,
oli za ekskurziju na bus,
Generacija naša kriće na put.
Sarajevo i Ilidža, ćevapi i magla siva,
na Tjentištu istorija postajala je živa.
Dubrovnik u suncu, zidine od zlata,
otvarali smo svitu sva moguća vrata.

Grgo i Sosten na podiju stoju,
A Miro i Neno sretne dane broju.
Katica i Sladoljev Ankica pjevaju u glas,
Gujo i Dubravka u rocku traže spas.

Ankica Šprljan i Zvonimir sjaje,
Lora i Zdenka znaju koliko put do škole traje.
Ankica Žaknov i Nenad vridni su ka mravi,
A Čiro im rado dobro društvo pravi.

Meri učiteljova u generaciji je najmlađa,
al’ kad na melodici zasvira,
od svih je deboto najslađa!
Denisa i Sonja ruku pod ruku u školu iđu,
Vale i Ljiljo ih na putu do škole prestižu.

Đeka skriveto ispod oka promatra Joju
kako sirove marune
pod satom frsta u znoju.
Jagoda prati na muzičkom takt,
Matilda i Šime potpisuju pakt.

Vlado i Vinko ko fafarinke,
na franje igraju i glasno se smiju,
Pikola i Njušo hladno piće na Plitvicama piju.
Nevenka i Mirjana mirne su ka bubice,
a Ankica Ivasica glasnija je od tamburice!

Macan zaškrparen u licu ka rak,
uliće zadihan na od matematike sat.
Dok Antonija, Nenadi pruža hrabrost pravu,
Jadro lipo prati i čuva dobru zabavu.

A dio naše ekipe sad s nekog drugog krova,
Gleda ove ulice i ekipu iz snova.
Oni su letjeli visoko, prerano i prije svih nas,
U nebeskom rocku sad pronalaze spas...

Za Cvitana, Loru i Ševu jedna suza plane,
Za Hajdi i Marinu kad zora svane.

Mišo Grgurev i Željko Knežević negdje gore sviraju,
Dok Desanka Mrša i Ivica Roca naše duše diraju.

Grgo i Damir Skočić čuvaju nam mir,
A Ivica Strikoman i Sineva Juričev vode nebeski pir.

Refren:
Digni čašu visoko za one dane te,
Za našu školu, za zlatne sedamdesete!
Rock 'n' roll u srcu, u očima stari sjaj,
Ova naša priča nema, nema kraj!