Od prvog kara do moderne reciklaže: 60 godina obiteljskog obrta Bumba
Ove godine obilježava se i 60 godina postojanja obiteljskog obrta „Bumba“. Riječ je o dijelu obitelji Mateša koja se kroz svoju povijest bavila ponajviše građevinskim radovima i iskopima, a u novije vrijeme prikupljanjem i recikliranjem otpada. Tim povodom donosimo kratku povijest obrta.
POVIJEST OBITELJSKOG OBRTA „BUMBA“
Počeci povijesti obrtništva u obitelji Mateša sežu do pokojnog Roke Mateša, rođenog 1898. godine. Iako je, poput gotovo svih Vodičana, bio zemljoradnik, Roko se bavio i graditeljstvom. Nabavio je on i prvi kar (teretna konjska kola) kojima je vršio prijevoz robe i dobara, kako za osobne potrebe tako i za pomoć drugima.
Bio je meštar za izradu krušnih peći pa je sam i pekao kruh te imao prodavaonicu kruha i drugih potrepština za poljoprivredu i kućanstva. Prodavaonica je bila smještena u drvenoj baraci koja se nalazila na vodičkoj poljani.
(Roko, Vana, Rajka Mateša s unucima i praunucima)
Imao je i vlastiti mlin na motorni pogon (marke Deutz) pa se u prodavaonici moglo kupiti i brašno. Proizvodio je i maništru, sušeći je pomoću vrtnje na velikom obruču. Taj stroj je spasio sina Nikolu od odlaska na ratište u Drugom svjetskom ratu. Mateše su se dosjetile kako bi mogli izvaditi uloške dizni, a kako nitko osim Nikole nije znao upaliti mlin bez njih, to ga je oslobodilo vojne obveze.
Nakon rata nastupila je velika glad i neimaština. Da bi se preživjelo, domišljati Nikola Mateša odlučio je zaputiti se brodom u Rijeku kako bi tamo prodao vino i rakiju. Nakon Rijeke, zaputio se biciklom u slovensko mjesto Žiri. U mjesnoj crkvi upoznao je Franca Kavčića i sa njim dogovorio dostavu i prodaju vina i rakije iz Vodica i okolnih mjesta. Na taj način pomogao je i mnogim svojim sumještanima.
Imao je Nikola, odnosno Miko, kako su ga svi zvali, i inovatorsko-inženjerske sposobnosti.
Kad je pronašao elisu srušenog aviona, od nje je izradio vjetrenjaču koja je proizvodila struju pomoću alternatora. Struje je bilo dovoljno da osvijetli kuću i ulicu. Zahvaljujući Bumbinima, što je obiteljski nadimak Matešinih, Vodice su 1960. godine ispred njihove kuće dobile prvu javnu rasvjetu.
Nikola i Rajka Mateša s unucima
Kod Bumbinih se pekla i rakija. U velikom kotlu, zapremnine 550 litara. Najvećem u mjestu. Pekla se uglavnom od sušenih smokava. Rakija se zatim vozila karom, a poslije i kamionom. Kroz Liku, pa i dalje.
U svačemu su Mateše prednjačili u Vodicama. Obitelj je imala i prvu plesnu dvoranu i kino salu. Dužine 18 i širine 7 metara. Na njenoj terasi proizvodila se i sol od mora dovezenog iz Zablaća. Koje je imalo veći postotak soli od mora u Vodicama.
Godine 1966. u Njemačkoj se kupuje kamion marke Mercedes sa samoistovarnom kipom koja se ručno pokretala. Upravo te godine obitelj Mateša službeno otvara obrt za usluge u prijevozu robe i dobara.
Dvije godine kasnije (1968.) kupljen je kamion marke Magirus, pa godine 1972. i utovarivač Kramer te kamion MAN 720. Zatim se nabavljaju i utovarivač Chaseside i samohodna udarna drobilica na kamionu Magirus U–21.
Kako su se krajem šezdesetih Vodice počele razvijati i u turističkom pogledu, bila je velika potražnja za cementom koji se najbliže mogao nabaviti u Kaštelima, i betonskim blokovima po koje je trebalo ići u Zadar. Bilo je puno posla za kamionske prijevoznike. Radilo se dan i noć.
U tom periodu Bumbini nabavljaju i ribarski brod (koću). Zvala se „Moja Roža“, bila je duga 22 metra i imala je motor snage 600 konja i 12 cilindara.
Predratne 1989. godine obitelj za svoj obrt nabavlja u Sloveniji dva utovarivača marke RD 250.
Dolaze ratne godine i velikosrpska agresija na Hrvatsku. Bilo je neupitno da će Bumbini u tom trenutku sve svoje kamione i mehanizaciju staviti na raspolaganje Hrvatskoj vojsci. Njima se grade kamene barikade protiv neprijateljskih tenkova i nasipaju čuke na prvoj crti obrane u vodičkom zaleđu.
Tih godina sve druge aktivnosti obrta „Bumba“ su stale. Čekao se kraj rata.
Kako su Bumbini prije rata održavali gradski deponij, otkupili su zemljište pored odlagališta u Vodicama te se počelo s odvajanjem vrijednih sirovina iz otpada.
Završetkom rata i oslobađanjem svih okupiranih dijelova Republike Hrvatske, 1997. godine ozbiljnije se započinje s reciklažom otpada. Kupili su se noviji strojevi, drobilice, industrijski bageri, abrol kiperi, a uredila se i površina sa separatorima za odvajanje i sortiranje. Grade se i natkrivene hale, počinje se s otkupom metala i trgovinom otpadom, a tijekom godina ishodovane su i sve stručne i potrebite dozvole za rad s otpadom. Tako obrt „Bumba“ trenutačno raspolaže s 25 000 m2 skladišnog prostora.
Od samog početka, od vremena kad se nabavio prvi kar, pa sve do danas, kad Bumbini imaju najnoviju tehniku, stalno su bili na pripomoći. I svome mjestu i svome narodu. Pomagali su 1967. godine kad se gradila nova crkva na Okitu, pa 1976. kad se radilo nogometno igralište na Hangaru, a sudjelovali su i u probijanju puta do Kozare, nasipanju ulice Blata,… S obzirom da je crkva Gospe od Karmela srušena i u Domovinskom ratu, svesrdno su pomagali u probijanju puta i gradnji nove crkve na Okitu. Nije izostala ni njihova pomoć u obnovi srušenih kuća u Vodicama.
Stalno ulažući u novu tehnologiju, firma je dosegla takvu razinu poslovanja da može surađivati sa svim relevantnim tvrtkama u Hrvatskoj i Europi.
Danas, nakon svih tih godina obiteljskog rada, ulaganja i službenih 60 godina postojanja, te pete generacije koja preuzima odgovornost, mlade snage obitelji Mateša i obrt „Bumba“ hrabro idu dalje s novim poslovnim idejama i realizacijama.
Zahvaljuju svima koji su uz njih bili sve ove godine. Posebno zahvaljuju starijim generacijama Matešinih koji su udarili dobre temelje obiteljskoj firmi.
